StoryEditor
Zagorapoznati sinjanin

Prije 30 godina kod Sinja se dogodila velika tragedija u kojoj je pet heroja izgubilo život. Jedini preživjeli dušu je već ranije otvorio za ‘Slobodnu‘: ‘Nosnice je parao miris goriva‘

Piše PSD
26. siječnja 2022. - 23:12
Kovačević je imao tu sreću da uspije pobjeći i napustiti zrakoplov prije nego ga je vatrena buktinja zahvatilaVojko Bašić/Cropix

Toga kobnog 26. siječnja 1992. godine kod zaseoka Šimci nedaleko od Sinja srušio se zrakoplov. U njemu se nalazilo šest pripadnika Samostalnog zrakoplovnog voda 4. gardijske brigade, a sa sinjskog aerodroma letjeli su na borbenu zadaću. Nažalost, planovi su im se izjalovili i rezultirali tragedijom. Zapeli su o vodič dalekovoda i avion se srušio, a jedini preživjeli je Zvonko Kovačević poznatiji kao Kova.

image
Zvonko Kovačević jedini je preživjeli
Božidar Vukičević/Cropix

Poginuli su pilot-instruktor Glavnog stožera Hrvatske vojske Bojan Vojvoda iz Zadra, pilot Operativne zone Split Mladen Škalic iz Splita te trojica pripadnika Samostalnog zrakoplovnog voda 4. brigade – pilot Branko Fridel iz Splita, mehaničar Boris Kekez iz Splita i padobranac Davor Šabić iz Sinja.

Kovačević je imao tu sreću da uspije pobjeći i napustiti zrakoplov prije nego ga je vatrena buktinja zahvatila. 

Prisjetio se jezivih trenutaka

Iako je priču o tragediji ispričao previše puta da bi ih mogao izbrojiti, prije dvije godine za Slobodnu Dalmaciju ponovno se prisjetio tih trenutaka užasa. Iako detalje sada znaju svi, tada je prvi put javno otkrio kako je tragedija uistinu izgledala. 

- Bila je lijepa sunčana nedjelja. Avionom AN-2 stigli smo iz Divulja. Imali smo zadaću napuniti avion gorivom iz tanka koji je bio ovdje na Piketu i vratiti ga u Divulje kako bi već sutradan počeli s planiranom obukom padobranaca i pilota. Napunili smo avion gorivom, kako se to kaže "do čepa", i u prvim poslijepodnevnim satima poletjeli. Krenuli smo prema Sinju, poletjeli smo pistom od istoka prema zapadu. Za ovu rutu bilo je uobičajeno da nad Sinjem avion skreće lijevo, prema Kukuzovcu. On je, međutim, u niskom letu nastavio ravno, preletio je vojarnu Kula i kada je došao do Ruduše, tamo negdje iznad Ciglane, išao je u oštri desni zaokret. Tada je udario u žicu dalekovoda, započeo je Kovačević svoju priču te nastavio s detaljnim opisom užasa kroz koji je prošao. 

image
Kovačević pokazuje mjesto pada zrakoplova
Vojko Bašić/Cropix

- Osjetili smo da se avion zatresao. Ubrzo se vratio u ravni let. Ja, Davor Šabić i Boris Kekez bili smo u dijelu aviona za putnike, odnosno padobrance, dok su u pilotskoj kabini bili piloti Bojan Vojvoda, koji je upravljao, i Branko Fridel, a s njima je bio i Mladen Škalic koji na ovom kobnom letu nije pilotirao. Bilo nas je, dakle, ukupno šest. Nakon što smo osjetili da se avion zatresao i potom vratio u ravni let ja sam pogledao kroz prozor i na donjem dijelu lijevog krila zapazio omotanu čeličnu sajlu. Okrenuo sam se Šabiću i Kekezu i kazao "Zakačili smo dalekovod". Na to je Kekez rekao: "Ništa za to, vratit ćemo se na aerodrom, skinuti sajlu, ako treba što popraviti i nastaviti dalje, nastavio je Kovačević pričati našem novinaru. 

Ne zna li je izgubio svijest

- Baš u to trenutku vidio sam kroz prozor da se sajla zategnula i tada nam je polomila lijevo krilo. Avion se naglo nageo na lijevu stranu. Od snažnog trzaja ja sam pao na pod i uhvatio sam se rukama za stolice. Čvrsto sam se držao ležeći na podu i zahvaljujući tomu nisam se, kao ostali, u trenutku udara u zemlju nekontrolirano nabio naprijed. Ne znam jesam li izgubio svijest.

Ako jesam to je bilo vrlo kratko. Kada sam došao sebi teško sam disao. Boljela su me prsa, vjerojatno od udara u stolice. Dobio sam i udarac u glavu. Jedna noga mi je bila ukliještena među zgužvanim limovima. Nekako sam je uspio izvući, ni danas ne znam kako, vidio sam da prednji dio aviona u predjelu motora gori. Dim se širio i prema prostoru u kojemu sam ja bio, toliko da se više ništa nije vidjelo. Nisam mogao vidjeti ni jednog kolegu, prepričao je te dodao kako ih je sve zvao imenima, ali odgovora nije bilo. 

image
Vojko Bašić/Cropix

- Čulo se samo lagano pucketanje vatre, a nosnice je parao miris goriva. Pomislio sam da ćemo izgoriti jer smo bili puni goriva. Čak sam za takav rasplet bio spreman upotrijebiti pištolj da bih skratio muke. U jednom trenutku sam vidio da se trup aviona raspukao. Nogama sam udarao po tom dijelu da proširim otvor. Hvala Bogu, uspio sam proširiti i izvukao sam se vani. Tu su već bili ljudi iz susjedstva. Oni su me odvukli dalje od aviona.

Rekao sam im da su unutra petorica ljudi, da ima i bombi i streljiva te da je avion pun goriva. Oni su već donijeli neki alat, čini mi se sjekire, krampove i slično i namjeravali su izvlačiti putnike. U tom trenutku, kada su mene odvukli na nedaleku livadu avion je u sekundi planuo. Vatra je zahvatila gorivo kojega je u rezervoaru bilo preko tisuću litara. Time je sudbina mojih suputnika bila zapečaćena. Je li netko od njih petorice još bio živ ili nije ostala je vječna tajna..., zaključio je Kova koji se Samostalnom zrakoplovnom vodu pridružio u siječnju 1991. godine, ali je tek početkom ljeta napustio posao u škveru i prešao u 4. gardijsku brigadu ZNG u skupinu padobranaca diverzanata. U sklopu tog zadatka osiguravali su hrvatske avione na tajnim lokacijama, a kao izviđači sudjelovali u borbama u Vrlici, u akciji Zelene Table - Male Bare koju je vodio general Petar Šimac, u aktivnoj obrani na drniškoj bojišnici od Svilaje prema Petrovu polju, napadu na vojarne u Sinju...

image
Mjesto pada zrakoplova sada ima spomen ploču
 
Vojko Bašić/Cropix

Nastavio je letjeti

Tragedija kroz koju je prošao nije ga u potpunosti odvukla od visina. Još kao šesnaestogodišnji dječak postao je dio AK SInj, a kasnije je imao dozvolu za sportskog padobranca. Od 1996. godina pa na dalje je nastavnik padobranstva, kako civilni tako i vojni, a bio je upravnik sinjskog aerodroma, a sada se nalazi na čelu AK Sinj. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. svibanj 2022 22:23