U noći, 31. kolovoza 2019., oko dva sata ujutro, u Splitu, u 50. godini života, preminuo je komodor Ivica Tolić, ratni zapovjednik Treće (imotske) bojne Četvrte gardijske brigade, časnik Hrvatske ratne mornarice i zastupnik HDZ-a u Europskom parlamentu.
Nakon umirovljenja 2008. godine u činu komodora, Ivica Tolić bio je angažiran u udruzi veterana 4. gardijske brigade, a ubrzo je postao i dopredsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih brigada. Nakon što se dvije godine liječio od raka jednjaka, Ivica Tolić preminuo je dan prije svog 51. rođendana.
Izrastao iz tvrdog imotskog kamena u Vinjanima Donjim gdje je rođen 1968. godine, Ivica Tolić je sa samo 22 godine stao u obranu Hrvatske. Nema ratišta koje nije prošao, ne samo u obrani, nego i u oslobađanju Hrvatske. Počevši od Kruševa, preko obrane Zadra, pa sve do oslobađanja hrvatskoga juga.
O Toliću i njegovu ratnom putu najbolje je zabilježio njegov suborac i prijatelj iz Imotskoga Mario Tomasović. Kazao je jake riječi o Toliću i njegovu ratnom djelovanju.
"Kruševo, vreli kolovoz 91., sunce spaljuje zemlju, a neprijateljske granate drobe kamen. Već smo više od dvadeset dana u tom, našim srcima priraslom, podvelebitskom mjestu gdje su kamen i ljudi srasli u jedno.
Treća Imotska bojna 4. brigade ZNG zajedno s Prvom bojnom više srcem nego oružjem čuva taj kamen od prodora neprijateljskih snaga iz svih mogućih pravaca, jer bili smo od njih okruženi sa svih strana. Osim morem od kuda smo i došli.
Dozapovjednik Imotske bojne bijaše tada 23-godišnji Ivica Tolić, mladi časnik koji ni diplomu nije preuzeo u Lori, jer je tim vremenom upravljalo srce, a ne forma. Kao što je danas slučaj", zapisao je Tomasović.
Prisjetio se i kako je iz zapovjedništva 4. gardijske brigade došla zapovijed da Ivica otiđe na pregovore s neprijateljskom stranom oko mogućeg primirja.
- Opel Senatorom, posuđenim od tadašnje imotske Vinarije, uz pratnju svojih vojnika naravno, otišao je cestom prema Obrovcu, na pola puta susresti se s drugom stranom. Oni dođoše s dobro naoružanim transporterom i kampanjolom sivomaslinaste boje, s oznakama tzv. JNA - kazao je Tomasović, te dodao kako je "bahati major, nimalo taktičan pregovarač, zatražio od dozapovjednika Tolića da ukloni blokadne punktove s ceste Obrovac - Benkovac, kako bi se normalizirao život".
Ivica Tolić se načelno složio, uz uvjet. A uvjet je bio da oni uklone sve balvane i blokade na cesti Split - Zagreb, kako bi se normalizirao život u tek rođenoj državi.
Tada je major JNA rekao Toliću da nema te ovlasti, a on mu je retorički odgovorio: "Kako ja imam?"
Jugoslavenski major doveden je u logičku stupicu pitanjem da kako može biti naoružan nekonvencionalnim naoružanjem (radilo se o revolveru marke Ruger 44, niklovanim, koji mu je posudio Jure Divić), a Ivica Tolić mu je uz smiješak ironično odgovorio kako se trude uspostaviti ravnotežu u naoružanju.
Major je mrzovoljno otišao natrag dok je mladić sa stavom i velikim srcem, u ovom slučaju Ivica Tolić, koji je po zanimanju bio diplomirani inženjer strojarstva, magistar ekonomije, te govorio engleski jezik, izvojevao je svoju prvu pobjedu.
Treba ovdje istaknuti još nekoliko bitnih stvari iz Tolićeva bogatog životopisa. Naime, Ivica Tolić uspješno je prošao Zapovjedno-stožernu školu u Zagrebu, kad je sobu dijelio s Tadijom Barunom i Mirkom Klarićem Bilim, a jednako tako uspješno je prošao i NATO-ovu školu u Rimu.
Ujedno, Tolić je bio kao branitelj zastupnik na listi za EU parlament, što su mu mnogi zamjerili, pitajući se nakon EU izbora gdje je nestao. "Branitelji nisu populacija kojom se može manipulirati, sve ima svoj kraj, pa i zloupotreba domoljublja za glasove kada su izbori", poručivalo mu se u to vrijeme iz HSP-a kritizirajući Tolićeve veze s HDZ-om.
Tolić je dragovoljac Domovinskog rata, bivši je pripadnik Četvrte gardijske brigade, s kojom je prošao terene od Kruševa, obrane Zadra, sve do oslobađanja hrvatskoga juga. Obnašao je dužnost dozapovjednika, a poslije i zapovjednika legendarne Treće imotske bojne. Nakon toga sudjeluje u operaciji "Maslenica" kao zapovjednik 53. bojne Desantno-mornaričkog pješaštva. Jedno vrijeme obnašao je i dužnost načelnika Južnog bojišta.
Nakon završetka borbenih operacija imenovan je načelnikom Stožera Hrvatske ratne mornarice, gdje je i promaknut u čin komodora. Nakon toga bio je i zapovjednik Flote HRM-a. Zbog osobnih razloga je nakon uspješne vojne karijere umirovljen. Treba istaknuti i da je Ivica Tolić završio najviše vojne škole u sklopu Oružanih snaga RH; Zapovjedno-stožernu, te Ratnu školu. Također, uspješno je završio NATO-ovu obrambenu školu u Rimu. Ivica Tolić je zbog zasluga u Domovinskom ratu odlikovan najvišim vojnim odličjima.
Imao sam sreću što sam kao Tolićev prijatelj više puta razgovarao s ovim poznatim veteranom Četvrte gardijske brigade, kasnije komodorom Hrvatske ratne mornarice. U razgovoru koji je objavljen 21. svibnja 2014. godine, Ivica se osvrnuo i na borce HOS-a.
"IX. bojna HOS-a ‘Rafael vitez Boban‘ legendarna je postrojba HV-a iz Domovinskog rata. Na oltar domovine dala je živote 46 svojih bojovnika. Za njih nije bilo teške zadaće. Tko sebi smije uzeti za pravo danas u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj provoditi teror i hajku nad ljudima koji su donijeli slobodu Hrvatima? Vjerujem kako će tome uskoro doći kraj" - kazao je gore potpisanom autoru Ivica Tolić.
Nakon prozivki legendarnog branitelja i poznatog pjevača, komodor je tada stao i u njegovu obranu.
"U svoje osobno ime, ali i u ime Zbora gardijskih brigada i Specijalne policije i ogromne većine hrvatskih branitelja mogu reći da je Marko Perković Thompson jedan od nas i da ima našu apsolutnu potporu" - kazao nam je tada Ivica Tolić.
Suborac, također Imoćanin Boris Klapirić, o Toliću je imao samo najbolje riječi. Kao i general-bojnik Slaven Zdilar, glavni inspektor Hrvatske vojske, nekadašnji Ivičin suborac.
- Bio mi je dozapovjednik. Od prvog dana u obrani Hrvatske - kazao je za MORH Slaven Zdilar. Usprkos svim odličnim karakteristikama, zapovijedanje u Oružanim snagama dano je drugim ljudima, što je govorilo tada, a dobar dio toga ostao je i danas, da se u Oružanim snagama nitko ne smije svojim stavovima, usprkos obrazovanju, otvoreno zamjerati vojnom vrhu. A upravo to se "piše" Ivici Toliću, koji je itekako bio hrvatski ratnik bez zamjerke.
