Danas Zagoru mnogi vide kao Provansu. Vele, zašto ne, priroda je takorekuć netaknuta, a stranci su konačno osvijestili da i u zaleđu primorskih gradova imaju što vidjeti. Tek je pitanje dana kad će i u zabrđu turističke brojke biti poput onih u razvikanoj francuskoj pokrajini. I što ne bi bile? Samo u Zagvozdu danas je šezdesetak vila za odmor, koje su odlično popunjene, a gosti im stižu iz svih zakutaka kugle zemaljske.
No, samo prije nešto više od pola stoljeća, u Dalmatinskoj zagori živjelo se siromašno kao u najtužnijim zemljama u Africi. Tek negdje šezdesetih i sedamdesetih godina, kad se počelo probijati ceste i dovlačiti vodu, koja još ni dandanas nije svugdje stigla, riješili su se naši ljudi teškog jada i bijede.