Sjeća se dobro splitski poduzetnik Tihomir Lučić tih očevih riječi; dočim je obitelji izložio ideju o obnovi didovine, te gradnji vile za turizam u zamosorskom, skoro pa napuštenom selu Docu Gornjem, on mu je ovako kazao: "Sine, ti si skroz poludija?! Pa u ovoj kući je od putnika namjernika jedino prosjak tu prespava". Ali Tihomira, koji za sebe kaže da nije lud, nego još luđi i najluđi kada nešto naumi, to nije obeshrabrilo. Dapače, već je tada pred sobom imao jasnu sliku turističkog razvoja svoga malog sela.
U njegovu je centru vidio vile s bazenom s kojih s pruža pogled na krš, gudure, sjevernu stranu Mosora.
Kako je snio, tako je kasnije i bilo. Nije dugo trebalo da se po svijetu pročuje za mali raj, za gušte i šušte odmora u tom kutku sačuvane prirode. U Dolac Gornji počeli su pristizati gosti iz cijelog svijeta, od kojih bi neki kuću obitelji Lučić rezervirali i na punih mjesec dana. Vidjeli su njegovi da je Tiho napravio vrhunsku stvar, pa ni na njegove slijedeće poduhvate, koliko god oni na prvu nestvarno izgledali, više nisu imali zamjerke.
– I onda su me počeli pratiti u mojim projektima, pa smo kao obitelj složno radili na ostvarenju vizija koje su mi se dogodile putem. Spontano - veli Tiho.
Već prve godine booking je bio odličan. Mic po mic, njegova je vila postala hit. U malom selu s puno napuštenih prekrasnih kamenih kuća, u kojima živi još samo oko petnaest staraca; na samo dvadeset minuta od prekrasnog Omiša i nekoliko kilometara od plaže uz rijeku.
Nedugo nakon toga Tihomir je Dolac Gornji odveo u antologiju. U selo je postavio milijun lampica, a iduće ih godine nadopunio s još milijun i 200 tisuća. I uhodao Božićno selo, svjetleći raj sa ZOO vrtom, šetnicama, likovima iz novogodišnjih priča, kućicama za životinje, odmorištima, kafićem, restoranom. A onda paf, kao da je na sve pao zastor. Dogodila se korona.
Životinjska farma
– Lani smo imali promet manji za 70 posto od onog iz rekordne 2019. godine. Ne znam što bih vam rekao na pitanje kako će biti ove. To nitko ne može predvidjeti. Ovisimo o milijun stvari: o procjepljivanju, o novim sojevima, zakonima država, zaraženima… Ne znam ni sam... Bilježimo mi rezervacije za kraj srpnja, kolovoz, rujan. Nešto se, ipak, događa, a to nas u svemu ovome raduje. Moramo biti strpljivi, a to nije lako – veli Tiho.
On nema privilegiju staviti ključ u bravu imanju jer ga je pretvorio u pravu životinjsku farmu, a životinje traže svakodnevnu brigu i pažnju, no zato ima bonus, tisuće kvadratnih metara prostora u kojima se bez straha od kontakta s drugima može istovremeno šetati veliki broj ljudi. U međuvremenu je obitelj otvorila i OPG što je dalo dodatnu vrijednost biznisu. A znate što to znači? Da njihovi gosti koji tu dolaze na odmor, kao i oni što imanje posjećuju na Božić ili Uskrs, imaju mogućnost uživati u blagodatima domaće hrane spremljeni po tradicionalnim poljičkim recepturama.
– Naši gosti mogu napraviti nešto što neki drugi ne mogu, ujutro se probuditi, promotriti okolinu kroz prozor pa zaustaviti pogled na našem vrtlu, i promisliti što bi to danas mogli lijepoga jesti. U vrtlu imamo svakojakoga blaga koje je njima slobodno na raspolaganju. To je naš dar turistima. Nebrojeno su nam puta kazali kako su tek sada otkrili čari domaće hrane. I da se ne mogu dovoljno nauživati okusa domaćih tikvica, krastavaca, poma i drugog zelenila. Jer oni kući takve darove prirode nemaju, a kod nas pidžami mogu skoknuti do vrtla i odabrati što im srce želi. Mi im odmah na početku kažemo, ljudi, sve što od voća i povrća u vrtu vidite - uzmite. Poslužite se. Samo svaki drugi dan zalijte da obilje raste i dalje - kaže Tihomir.
OPG obitelji Lučić nudi i niz drugih proizvoda, domaće meso, krumpire, janjetinu. Nakon boravka u Lučićevu selu, kućama se vraćaju i s nekoliko kilograma više, ali kako odoljeti janjetini s ražnja, janjećoj juhici, dolce grabu, pršutu, siru...
Gost je prijatelj
Sistem "ključ u ruke", odnosno (do)puštanje gostu da tijekom tih nekoliko tjedana odmora bude prepušten vlastitoj improvizaciji, nije koncept kakav podržavamo. Naša je želja turistima ugoditi u svakom pogledu, dobro ih nahraniti, ponuditi ih domaćim likerima, vinom... Upoznati ih s okolinom i posebitostima ovoga kraja. Naučiti ih da iz stare Poljičke republike izvuku ono najbolje, da je dobro upoznaju. I to vam je mode poslovanja zbog kojeg nam se svake godine vraćaju naši vjerni gosti - veli Tihomir.
Zato im ni korona nije poremetila odnose sa sada već dugogodišnjim prijateljima iz brojnih zemalja. Bilo korone ili ne, oni su stalno u kontaktu, i to s onim najvažnijim i najčešćim pitanjem - kako je dolje?
– Svih to brine, svi se oni muče s ovom globalnom pošasti. I svi jasno kažu kako ljeto ne mogu zamisliti bez dolaska u naš kraj, pa se nadaju kako će sve ići nabolje da bi nam se što prije pridružili. To budi nadu u sezonu. I optimizam za vrijeme u kojem ćemo koronu spominjati riječima - bilo jednom i ne ponovilo se više – kaže Tihomir Lučić.