StoryEditor
ZagoraPOLAGANO PROPADANJE

Nevolje pod Svilajom: ‘Naša sela mogla bi cvjetati, ali kako će kad smo u 2021. bez priključka na vodu. A ni struja nije dobra. Loše su i ceste...‘

17. siječnja 2021. - 22:18
Filip Bočina, Ante Tešija, Stipe Kokeza, Stipe Malenica, Stipe Kokeza, Marin Pralija i Ilija Kokeza pokraj stare škole u Maloj MilešiniNikola Vilić/Cropix

Ovo vam je bogomdan kraj! Samo da je vode.

Dvije su to rečenice koje će vam sigurno kazati svatko tko voli svoju rodnu grudu pod Svilajom. Baš to potvrđuje i Stipan Malenica, 88-godišnjak iz Male Milešine, najstariji među domaćinima koji su nas dočekali kod crkve na Zlopolju kako bi nas poveli u obilazak te nam pokazali za što će se sve zalagati kroz novoosnovanu Udrugu podsvilajskih sela.

image
'Kad se popnete na taracu, vidit ćete svu lipotu našega kraja', poručuje barba Stipan Malenica iz Male Milešine
Nikola Vilić/Cropix

A ta su sela: Ogorje Gornje i Donje, Radunić, Milešina Velika i Mala, Bračević i Pribude, dok su oni većinom skupina entuzijasta, rodom ili podrijetlom iz ovoga kraja, koji svaki slobodni trenutak nastoje provesti u svojoj Zagori. Neki su otišli "za kruhom", neki "na škole", a nekima su još didovi otišli za poslom put Splita, pa uz more i ostali.

– Od ogorskog Zelova pa do Pribuda ima dužinski 18 kilometara prostora, a širine i desetak – računa onako ugrubo barba Stipan koliko je to velik kraj čije stanovnike, osim nedostatka vode, muče i drugi problemi.

– Sve što tišti jedno selo, tišti i sva ostala, a to su osim vode i problemi sa strujom jer je napon nizak. Loši su putevi unutar sela, a vrlo slabo smo i prometno povezani s ostalim mjestima. Iz Ogorja prema Splitu, na koji smo naslonjeni, imamo samo dva autobusa u danu. A jedno selo u općini nema niti jedan polazak... To je Mućko Zelovo. Oni su po tom pitanju potpuno odsječeni, kako se snalaze, ni sam ne znam – zabrinuto će naš sugovornik, dodajući kako mu je posebno drago što se osnovala udruga, jer će zajedništvom sigurno brže do cilja.

image
Nikola Vilić/Cropix

– Moramo se pobrinuti za naše mlade, stvoriti im uvjete da se vrate na svoja ognjišta, a isto tako treba pomoći i starijim mještanima. Nemaju ni ambulante, najbliža im je u Muću, a zamislite sad nekoga starijeg, tko ne vozi auto, kad mora ići na neki pregled u Split, tek navečer se može vratiti kući – pridružuje se razgovoru i Ante Tešija, predsjednik udruge, koji često dobije u ruke i "mac" uplatnica. Zamole ga stariji mještani da im usput, kad se vrati kući "dolje u Solin", plati račune.

– U našim mjestima ni to više ne možeš obaviti – kažu uglas.

Kraj ima toliko prirodnog potencijala da bi se moglo puno više, slažu se svi da bi mogla cvjetati obiteljsko-poljoprivredna gospodarstva, pa tako i turizam. Ljudi obnavljaju stare kamene kuće, ali isto tako grade i nove.

image
Raj za ljude i ljubimce
Nikola Vilić/Cropix

Bavili bi se ljudi i turizmom, ali kako će bez vode.

– Ne možete imati ni normalan sanitarni čvor, a kamoli puniti bazen – domeće Tešija.

Jedan od onih koji bi se željeli baviti turizmom jest i Slavko Pralija. Obnovio je svoju didovinu u Bračeviću, izgradio bazen...

– Supruga i ja sada smo u mirovini, tako da bismo rado zamijenili svoju splitsku adresu ovom u Bračeviću. Kuće za odmor sada su hit, pa smo i mi planirali izgradnju apartmana, bazen je već gotov, međutim, pitate se kako dalje kad ste suočeni s neshvatljivim problemom – da nemate vodu. Pa i Turci su, kad su osvajali ova područja, prvo gradili bunare jer su znali da bez vode ne mogu opstati – kaže Slavko, dodajući kako ova udruga sigurno može pomoći da se sve to skupa bolje pogura.

– U mom je djetinjstvu ovde bilo deset dimova, kako se govorilo za domaćinstva. Ni jedna od tih kuća nije imala manje od 30 ovaca, ili da nije imala dvi krave, dva tovara, konje... Obrađivao se svaki pedalj zemlje, radilo se, živjelo, djeca su se odgajala, školovala... Šteta bi bila da ovaj kraj opusti. Ima ovdje puno vrijednih ljudi – smatra Pralija jer vidi kako se ljudi muče bez vode na svojim imanjima.

– Svako jutro gledam kako susjed s traktorom vuče cisternu da bi napojio beštije, samo se entuzijazmom ovo održava. Neke se stvari ne bi smjelo gledati samo koliko su isplative, ako koriste stanovništvu – ističe Slavko, dok mu supruga Maja veli kako jedva čeka doći ovdje.

image
Ssnijeg na vrhu Svilaje iznad Radunića
Nikola Vilić/Cropix

Iako je rodom bodulka, omilio joj je život na selu, kaže.

– Kad ugazin na ovu travu, onda san ka svoja na svome – dodaje gospođa Maja.

– Ovo je raj na zemlji, mir, sadin vrtal, cviće... Niko mi ne triba nego ptičice i zelenilo. A da vidite kako je tek lipo na proliće – poziva nas na ponovni dolazak.

Bračni par Pralija rado dođe ovdje i s unucima, a jedan od njih je i Marin, uskoro 17-godišnjak.

– Drago mi je ovdje jer je mirno, a volim uz to pomagati baki i didu – prisnažio je i Marin o mirnoći i ljepoti ovoga kraja.

Među mladima koji nam se pridružuju u obilasku podsvilajskih sela je i 15-godišnji Stipe Kokeza, koji s ocem Ilijom i didom Stipom dođe iz Solina vikendom u Ogorje i da ruke ako nešto treba pomoći oko stare kuće ili u vrtu.

– Nije uvik sve ni radno kad dođemo. Gušt je sist i na komin, malo naložit, ispeć mesa... – potvrđuje i mladi Stipe, dok nam njegov otac Ilija, jedan od osnivača udruge, govori o njihovu programu i planovima.

– Upisani smo u registar udruga, dakle, sve smo riješili kako bismo po zakonu mogli funkcionirati. Imamo plan i program rada te financijski plan, pa u 2021. ulazimo spremni i za apliciranje na javne pozive, ovisno o razinama koje ih budu raspisivale.

Nadamo se da ćemo naći razumijevanje i partnere, prvenstveno u Općini Muć, a potom i Županiji, kao i u komunalnim tvrtkama, kako bismo pomogli stanovništvu ovih sela riješiti goruće probleme – veli Kokeza, zahvaljujući čelnicima Općine Muć, koji su im u startu omogućili prostorije za rad.

Kokeza i Tešija ističu kako su u tom pravcu već dogovorili razgovore s čelnicima "Prometa" i županijskog Doma zdravlja.

– Ne želimo samo promatrati, želimo im biti oslonac na tom putu, ako treba nešto konkretno i odraditi, ali svakako biti i korektiv. Želimo da nam obrate veću pažnju jer smatramo da ovaj prostor to i zaslužuje – ističu iz udruge.

– Nadamo se da će nam Županija biti potpora. Vidimo da nastavljaju dobar projekt, "Tu je tvoj dom", što nam je vrlo drago. Međutim, ovdje treba gledati i širu sliku, sagledati je možda i s nacionalnog nivoa – smatra Kokeza.

Nije riječ samo o rješavanju infrastrukture, treba stvoriti i radna mjesta.

– Nažalost, za sada ovdje nema perspektive – potvrđuje i Filip Bočina koji je zbog krize u radnoj zoni u Muću prije pet, šest godina ostao bez posla, pa se u potrazi za novim poslom odselio u Split, odnosno u Kaštela.

– Mladi odlaze, nema posla, nema vode, i to nas koči – uvik ista priča. Dođen ovde kad god mogu, za vikend i godišnji obavezno, a nastojin i priko tjedna. Ako šta i posadiš za svoje potribe, nemaš vode, ma ni cviće u pitaru neće rast... Nadan se zato da će ova naša udruga pomaknit stvari nabolje i da će nan se ljudi počet više priključivat kad vide konkretne aktivnosti, da će shvatit našu ozbiljnost – ističe 37-godišnji Filip.

image
Od tuge i asfalt puca, a didovine čekaju mlade ruke
Nikola Vilić/Cropix

Ideja i projekata, kako navodi i Kokeza, imaju mnogo.

– Evo, recimo ova građevina – pokazuju na nekadašnju školu u Milešini Velikoj. – Zidovi su joj dobri, krov bi se lako mogao popraviti. Ako bi Županija dala nekome na natječaj, ma za jednu kunu, da ovde nešto obnovi, uloži, to bi bio pomak za ovaj kraj. Mogao bi se ovdje smjestit planinarski dom ili dom za starije – predlažu okupljeni, dodajući kako ima još sličnih objekata na ovom području koji bi se mogli iskoristiti za oživljavanje mjesta.

Prolaskom dalje kroz Milešinu Malu barba Stipan pokazuje kako se mještani sami muče probijati putove do sela, kroz kamen i krš. Malo niže je i njegova kuća.

Cijelu ju je sam izgradio, od temelja do krova. Pokraj nje zelenilo, voćke, sve bez grama umjetnog gnojiva, ističe, a konoba puna vina.

– Kad se popnete na taracu, vidit ćete svu lipotu našega kraja – s ljubavlju će o mjestu svog rođenja.

– Ne zaboravimo da se s ovih prostora i Split branija za vrime Domovinskog rata – želi na kraju naglasiti barba Stipan.

Putovanje završavamo u Raduniću, kod stare škole koja se urušava.

– Ah, koji bi to lipi zavičajni muzej bija – uzdiše Tešija za starom školom koja se nalazi na njegovoj didovini.

Puno je uzdaha, ali uz novu udrugu bit će i zamaha. Samo da im dođe voda.

'Obnovit ćemo i mačkare'


– Pažnju ćemo polagati i na održavanje kulturnih događanja, u suradnji sa župama i KUD-ovima, kako bismo očuvali našu bogatu baštinu. Namjeravamo obnoviti i ogorske mačkare, ali neka prođe ova pandemija koronavirusa... Svi će naši planovi doći na red – kažu u udruzi.

'Da je bar malo žala na ove pute...'


Prošli smo i pokraj ceste koja vodi do zaseoka Bočine, Ninčevići i Šimići.
– Kad bi barem jednom godišnje nadležni pogledali na ove pute, da se malo naspe žala, jer u ovo doba godine jako je teško njima prolaziti, puni su lokava i rupa – pokazuje nam Filip Bočina na put prema njegovu zaseoku, a to je samo jedan u moru sličnih.

'Fala Slobodnoj i svima šta pomažu'

U svojem radu udruga neće, ističu, zaboraviti ni ljude u potrebi.
Dok još nije bilo udruge, neki od aktualnih članova, s Antom Tešijom na čelu, već su pomagali obiteljima Ćaleta i Bušljeta urediti krov nad glavom.
– I vaša novinska kuća Slobodna Dalmacija isto je bila ključna u tome – ističe nam Tešija.
– Fala jin svima koji su nan pomogli. Nažalost, sad nan ozgar jopet vlaži, tamo di je bilo urušeno. Kad dođu jake kiše, to bude strašno... Ne radi ni pumpa od vode, sve rukama moran zgrćat – požalila im se ovom prilikom Marija Ćaleta, nakon čega su se članovi udruge dogovorili da će dovesti majstora da pogleda što se može učiniti.

item - id = 1071496
related id = 0 -> 1120714
related id = 1 -> 1050159
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. listopad 2021 14:11