StoryEditor
Zagorana brdu ukazanja

Nekadašnji pomorac, vinogradar iz Velikog Prologa, u župi Dusina pored Vrgorca: Mate Šalinović Brada Gospin čuvar kod Plavog križa u Međugorju

25. listopada 2020. - 09:13
Mate Šalinović BradaIvan Ugrin

Svakog drugog dana u mjesecu Gospa se u Međugorju ukazivala vidjelici Mirjani Dragičević Soldo od 2. kolovoza 1987., a zadnji put to je bilo 2. ožujka ove godine. Na redovitom godišnjem ukazanju koje se zbilo prije sedam mjeseci na Mirjanin rođendan 18. ožujka, Blažena je Djevica Marija preko vidjelice dala ovu poruku:

'Draga djeco, moj Sin kao Bog je uvijek gledao iznad vremena. Ja kao njegova majka po njemu vidim u vremenu. Vidim lijepe i žalosne stvari. Ali vidim da još ima ljubavi i da treba učiniti da je se spozna. Djeco moja, ne možete biti sretni ako ne ljubite jedni druge, ako nemate ljubavi u svakoj situaciji i u svakom momentu svoga života. I ja kao majka vam dolazim po ljubavi. Da vam pomognem da spoznate pravu ljubav, da spoznate moga Sina. Zato vas pozivam da uvijek iznova što više žeđate za ljubavlju, vjerom i nadom. Jedini izvor s kojeg možete piti je pouzdanje u Boga, moga Sina. Djeco moja, u momentima nemira i odricanja vi samo tražite lice moga Sina. Vi samo živite Njegove riječi i ne bojte se. Molite i ljubite iskrenim osjećajima, dobrim djelima i pomozite da se svijet promijeni i moje srce pobijedi. Kao i moj Sin, i ja vam kažem ljubite jedni druge, jer bez ljubavi nema spasenja. Hvala vam, djeco moja!', prenio je poruku portal Međugorje-info.

Međutim, ono što je bilo zanimljivije od poruke je informacija, koju je na kraju iznijela Mirjana, da joj se Gospa više neće ukazivati svakog drugog u mjesecu nego samo jednom godišnje na njezin rođendan, 18. ožujka. Što je tome razlog, vidjelica nije dala do znanja. Moguće je da se to dogodilo radi pandemije koronavirusom koja je baš tih dana bila u punom intenzitetu, no neki su u šali protumačili kako je Gospa odlučila više ne dolaziti svakog drugog u mjesecu jer u blizini vidjelice nije vidjela Matu Šalinovića zvanog Brada, inače nekadašnjeg pomorca i vinogradara iz Velikog Prologa, župa Dusina pored Vrgorca, koji je sa svojom sijedom dugom bradom i kosom bio zaštitni znak okupljanja desetaka tisuća ljudi kod Plavog križa na Podbrdu.

Tu su se godinama održavali molitveni susreti uoči ukazanja koje bi potrajalo nekoliko minuta i nakon kojeg je Blažena Djevica Marija po Mirjani davala poruke, koje je redovito čitao Miljenko Miki Musa, a one su po svom obimu bile opširnije od onih za župu i cijeli svijet preko vidjelice Marije Pavlović Lunetti, svakog 25. u mjesecu. Mirjanine poruke uvijek su završavale pozivom na molitvu za duhovne pastire, Papu, biskupe i svećenike.

image
Mate Šalinović Brada u svom domu u Velikom Prologu
Ivan Ugrin

Jednom sam i osobno prisustvovao ukazanju, 2. listopada 2017., kad su i nastale ove fotografije, i uvjerio se koliko je energije ulagao Mate Šalinović​​, kao i ostali članovi udruge "Kraljica mira Podbrdo" kao organizatori okupljanja, kako bi kod Plavog križa sve bilo "onako kako Bog zapovida". A nije mu bilo lako, osobito s Talijanima koji su se uvijek naguravali kako bi bili "prvi do oltara" i s kojima je Mate imao dosta problema.

Mate je iz Velikog Prologa u Međugorje dolazio svakog prvog u mjesecu, i odlazio bi rano na počinak kako bi ujutro zorom bio na Podbrdu i održavao red oko Plavog križa, gdje bi od ranih jutarnjih sati slijedio red molitve i pjesme u iščekivanju Gospina ukazanja. A donosili bi ljudi cvijeće, križeve, krunice, medaljice... kako bi ih stavili uz Gospin kip. Sve je to uglavnom išlo preko Mate... A kad bi došla vidjelica Mirjana, Šalinović bi bio prvi iza nje, čuvao ju je od naguravanja i na neki simboličan način bio je i Gospin čuvar kod Plavog križa u Međugorju.

I onda je 2. veljače ove godine Mate zvani Brada zadnji put odigrao svoju "ulogu čuvara". Nije mu se dalo više natezati s Talijanima, a i s nekim domaćim ljudima, da im sad ne spominjemo imena. Sljedeći mjesec, 2. ožujka, kod zadnjeg ukazanja na Podbrdu, Mate se odmakao, stao je zajedno s Miljenkom Musom podalje od Plavog križa, i tako je nastala legenda da ga Gospa nije vidjela u blizini vidjelice, pa se i ona "povukla" i poručila Mirjani da će joj se nastaviti ukazivati po redovitom ritmu jednom godišnje na njezin rođendan.

Ovih smo dana s Matom Šalinovićem ručali u njegovom skromnom domu ispod crkve u Velikom Prologu, a poviše autoceste A1, ondje gdje bi trebalo niknuti nesuđeno odmaralište Dusina. Počastio nas je Mate domaćom juhom, manistrom sa šalšom i mesom, te vinom koje sam radi i od njega i živi. O razlozima razilaska s udrugom "Kraljice mira Podbrdo" nije htio pričati, ali nas je zato uputio na svoju životnu priču s kojom je prije četiri godine izišao u javnost u emisiji "Agape" Radiopostaje Mir Međugorje, koju uređuje i vodi fra Mario Knezović. Navedena radioemisija s naslovom "Mate Šalinović, iskustvo pokajnika, put od pakla do raja", na YouTube kanalu ima više od 30 tisuća pregleda, a mi ovdje prenosimo najvažnije dijelove.

– Živio sam takvim stilom života da je kroz moju kuću u Velikom Prologu prolazio defile ljudi. Otac je već bio pokojni, ali mi je mater bila živa. Kad je spletom svih životnih okolnosti, a osobito događajima iz Domovinskog rata u kojem sam sudjelovao, moj stil života došao u pitanje - a bilo je tu i ženskih suknji, i alkohola, i kartanja... - počeo sam tražiti mir koji sam izgubio.

Ja sam dolazio u Međugorje u paklu života, i to mi je pomoglo da pronađem mir i kršćanski način življenja. S obzirom na moje iskustvo, na Podbrdu sam mogao prepoznati svaku osobu u nevolji, gotovo da sam mogao prepoznati o kakvom se problemu radi, je li osoba možda opsjednuta... Toliko me život isprofilirao da sam mogao prepoznati tuđe patnje – govori Mate Šalinović.

Prisjetio se Šalinović riječi svoje majke koja mu je, nakon što je odlazeći u Međugorje promijenio svoj život, kazala: "Pa s tobom Mate u zadnje vrijeme nešto nije u redu".

– A reci mi, majko, kako to misliš?

Ona je vidjela da se sa mnom nešto zbiva kad sam počeo često odlaziti u Međugorje, koje sam inače prije svoga obraćenja doživljavao kao El Dorado, jer me prije svega zanimalo ono svjetovno.

– Nešto si mi čudan, govorila mi je majka, a ja sam joj odgovarao da je sada tek sve u redu. Ona je vjerojatno molila za moje obraćenje, iako mi nikad nije ništa o tome govorila. Majka je sigurno patila sa mnom i pomagala mi je nositi moj križ.

Kad sam počeo dolaziti u svom teškom stanju u Međugorje, zavidio sam jednoj djevojci iz Meksika, invalidu u kolicima, kaže Mate koji je prema onima koji su pritisnuti bolešću dolazili na Gospina ukazanja Mirjani na Podbrdo imao najviše razumijevanja.

– Moj se život okrenuo za 180 stupnjeva kad sam u Međugorju sudjelovao na molitvenom seminaru patera Jamesa Manjackala. Od tada sam počeo žarko moliti. Prijatelji su me počeli napuštati jer sam se opredijelio prije svega za Boga. Ostao sam i bez novca, ali svaki put kad od svoje skromne kuće krenem prema Međugorju, ja osjećam mir u srcu. I nema cijene kojom se to može platiti.

– Pitaju me često pa što radiš stalno u Međugorju, a ja im odgovaram: pa molim Boga i Majku Božju!

Toliko sam burnih i kišnih noći i jutara proveo s hodočasnicima na Podbrdu, govori dalje Mate Šalinović, ali sam zahvalan Gospodinu za svaku žrtvu i što sam mnogima omogućio, zajedno s tamošnjim lokalnim momcima iz Bijakovića, da budu blizu mjesta ukazanja i da dožive radost u srcu. Sve sam činio baš iz ljubavi.

image
Mate Šalinović Brada iznad vidjelice Mirjane
Ivan Ugrin

– Kad vidite, na primjer, jednog opsjednutog da vas od dva sata poslije ponoći do jutra proganja da bude bliže Plavom križu, pa kad mu to omogućite, a on vam zahvali, ne treba mi za to nikakva plaća. I onda dođu ljudi iz mog mjesta ili šireg okruženja koji su mi se prije znali rugati, a onda kad bi upali u neku nevolju znali su se preporučivati da im pomognem kako bi tu na Podbrdu bili pored Mirjane, ja bih im to omogućio ne vodeći računa o tome što su mi prije znali zagorčavati život.

– I ja sam se osamdesetih godina, kad su počela Gospina ukazanja, rugao s Međugorjem. Tad sam navigavao i kad bih došao s broda, govorio sam: je, baš je Gospa našla gdje će sići s neba i prošetat se Hercegovinom. A danas ne mogu bez Međugorja koje mi znači mnogo za moju vjeru i kršćanski život. I sretan sam da sam tijekom svoje misije na Podbrdu mogao pomoći mnogim ljudima, i zahvalan sam Bogu što mi je dao tu milost i molim ga da mi dadne ustrajnost da ostanem s njim do kraja svoga života, a nadam se i vječnosti koju je obećao svima onima koji vjeruju u njega i čine dobra djela.

Tragično iskustvo

Nosim u svom životu jedno tragično iskustvo, u jednoj unakrsnoj vatri u Domovinskom ratu pogodio sam našeg čovjeka koji je od posljedica pucnjave preminuo. Sud je uzeo u obzir olakotne okolnosti i osuđen sam na uvjetnu kaznu. Svakog dana molim za tog čovjeka i duboko vjerujem da je u Božjem zagrljaju.
I nadam se, jednog dana, kad se budemo gledali oči u oči, da ćemo biti zajedno u raju. To samo Gospodin zna kako će to biti, a ja ne molim Boga da me gladi ovdje na zemlji, iako zna kroz koje sam trnje prošao, na čemu sam mu zahvalan, jer je i Isus, Božji sin bio okrunjen trnovom krunom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

30. studeni 2020 21:34