Muć, kako to gordo zvuči!
Na časno ime općine Muć nije uspjela nabaciti ljagu ni Mamićeva prijetnja o "mučkom đubretu" (još uvijek u narodu dvoje je li "č" ili "ć", odnosno je li bjegunac Zdravko mislio na nešto mučno ili mućkog porijekla), niti stara narodna koja uz gusle pjeva "ja san školu učija u Muću/ubit, zaklat i zapalit kuću".
Ne, Muć je puno ljepše i krotkije mjesto na kugli zemaljskoj, u kojemu mir oko središta u Muću Gornjem širi krasna župna crkva svetog Petra u kojoj pak stoluje karizmatični župnik Don Carlos, u Muć pristigao iz Kolumbije.
A da je Muć selo u kojemu stanovnici imaju i visoki stupanj opće kulture potvrđuje naša prva sugovornica u serijalu "toponimi", mućka nevjesta rodom od Sinja, Antica udana Krolo rođena Kelava!
Bila je Zmina. Bilo je i dice, sad ih je sve manje
Ona je učiteljica u seoskoj školi kneza Branimira, a o značenju riječi "Muć" ima spreman odgovor:
- Dolazi od riječi Zmina, prijevod ne znam, ali znam da je tu bila prohodnica rimske ceste! Čitala sam o tome poodavno, drago mi je da će mi "Slobodna" osvježiti to gradivo - vedro će učiteljica u jednoj od najstarijih škola Zagore, dvjesto godina skoro ima, ali samo 135 učenika zajedno s područnim školama Brštanovo i Gornji Muć; kad je Antica počela raditi prije trideset godina, đaka je bilo 270.
- Imam i ja petero odrasle djece, ali svi su otišli iz Muća za poslom: Split, Solin... Ove se godine do lipnja rodilo samo jedanaestero djece, a na upisu u školsku godinu bilo je i isto toliko prvaša - tužno ulustrira učiteljica demografski sunovrat.
I Bože Delić, prvi vatrogasac Muća, znade otkud naziv "Muć"; zatječemo ga kako provjerava stanje vatrogasnog voznog parka preko puta Društvenog doma, pored stare škole.
- Zmina - to je neka povijest, utvrde neke - pristojno veli dugogodišnji zapovjednik DVD-a Muć, pa skreće pozornost na nešto bitnije i životnije od jezičnih zavrzlama.
- Dobili smo sredstva Europske unije za izgradnju suvremenog vatrogasnog doma u visini sedam miljuna i 157 tisuća! Onda će Muć imat skoro svaki sadržaj - već su tu dućan, škola, ambulanta, ljekarna, vrtić... Samo još kazalište i Muć ima sve! - s ljubavlju će o rodnom kraju zapovjednik DVD-a Muć.
Prisjetio se i nogometne smotre koja se nekoliko godina održavala na školskom igralištu. Turnir se zvao "Mućko đubre".
- Jedne je godine Zdravko Mamić bija sponzor; tražili su ga, a on je donira neka sredstva. Lipo je to bilo, ali puno gnjavaže jer je tribalo pripremit domjenak, peć meso i sve. Zadnje je izdanje održano 2019. godine. Možda se opet reanimira posli korone, bude li se neko tija oko toga zezat - predmnijeva 35-godišnji vatrogasac Delić.
Jure Kapitanović umirovljeni je "stručnjak za pravila i propise" s radnim stažem u Belgiji. Gospodski štih vidljiv je na samom početku komunikacije; gospodina koji nakon života u Belgiji sad stanuje u Ogorju zatječemo kako čeka autobus u Muću. Tamo se fermao u ljekarnu.
- Zmina je starohrvatska župa, a o tome je pisao pokojni fra Vicko u svom doktoratu na temu dolaska Hrvata iz BiH nakon najezde Turaka. Doktorat je obranio u Vatikanu, a predavao je u makarskom Sjemeništu. Sramota je da djeca u školi danas uče o Džingis-kanu i Aleksandru Makedonskom više negoli o povijesti vlastitog kraja. Na koncu ga se čak i stide - smatra domoljub Kapitanović.
Ćakula na suho
Šećući mućkom cestom nađosmo se pored mjesne prodavaonice prehrambene robe; u njoj je, osluhnusmo, poslovotkinja - Zagrepčanka.
- Jesam, jesam - veselo potvrđuje. Ne želi se predstaviti, ali veli da joj nije žao što je život u metropoli zbog ljubavi zamijenila seoskom adresom. To je, zapravo, najvažnije...
Ispred dućana na kojem stoji natpis o zabrani ispijanja alkohola na javnim mjestima "na suho" ćakulaju dva veseljaka. Onaj na motoru predstavio nam se kao "Neven, smrdljivi cvijet". Prezime: Vasilj.
- Jesan, iz Muća san, ne znan šta to znači. Nemam pojma. A mogli ste doć do mene na rakijicu, ha? Vi i kolega s aparaton. Na orahovicu. Iman i višnju - namiguje Neven.
Zahvaljujemo mu ("ka da jesmo!"), pitamo ga kakav je život u Muću.
- A uvik isto. Dobar, bolji nego na brodu. Bija san na stranca, kormilar na Amera dvajstri godine. Sad san obični mornar na Jadroliniji u 55. godini. Nije me briga; neman papire za napredovanje, a i nisu pare za mene... Al znaš šta, ljubavi (Nevenova poštapalica, nap.a.), ima san ja para, ihihiii! Naručiva san pohani mozak, mota duvan u marke, a na stolu još boca viskija i muzika. Bilo je to u Bosni... Je, bančija san ja - ilustrira svoje viđenje luksuznog života Neven Vasilj.
Okej, ali - pohani mozak?!
Uto iz dućana izlazi par - francuskih turista! Hej, pa Muć je centar svita!
- Otkud vi ovdje? - pitamo na engleskom Julie i Amoryja iz Liona.
- Putujemo kombijem do Splita. Bili smo na slapovima Krke. Jednostavno koristimo situaciju kad nema puno ljudi, a cijene nisu visoke. Stali smo kupiti nešto za jelo. Divno je ovdje! - o Muću vele mladi avanturisti. A nama drago, neka nismo iz Muća.
Zadovoljno odlazimo put Splita, kadli uz cestu ugledamo stado i pastira, čovjeka sretnog izraza lica kakvog može imati samo netko tko na poslu nije obvezan nositi masku.
Sretnik je, dakako, Mućanin, a zove se Ante Palinić. Pedeset i tri su mu godine i ima - kad smo već kod brojki - stado od sto pedeset ovaca.
- Pa vi ste dobra partija! Jeste li oženjeni? - zafrkavamo se s pastirom Antom.
- Nisan, Bogu fala! Ali volija bi bit! Ako ima koja da bi došla, eto mi tu blizu kuća i štala, živin s materon - vedro prihvaća Ante.
Čuva svoje blago, kaže, ima zemlje i poljoprivrede, ne fali mu tičjega mlika; u dućan ide kupit samo "čarli i sol". I mliveno za napunit papriku...
Reka san Isusu, evo ti i ja sami u štali
- Ajde, kupite dikod i ribe - podbadamo ga.
- Nikad! Da se mene pita, ne bi je tribalo ni lovit - kazuje.
Pitamo pastira Antu ima li škole. Kaže, ima srednju obućarsku, a nekoć je radio i u poljoprivrednoj zadruzi pri kojoj je bila klaonica pilića.
- Niste valjda klali male piliće?
- Nisan kla, ja san ih uzgaja - smije se Ante.
S njim je tako lijepo ćakulati da ga zaboravismo pitati zna li značenje riječi "Muć". Priznaje odmah: ne zna. Pošteno.
Pa ga pitamo pitanje koje ove godine baš i nije "in": gdje će za Novu? Ante će i opet veselo, kao da na Ibizu privatnim zrakoplovom putuje:
- Is, da di ću, kući ka i dosad, s materon! Štakod pojist, popit čašu domaćega crnoga. Lani su mi se ovce taman janjile, pa san bija u štali; sve ja to sam ojanjin, bez veterinara. Sićan se kako je prošle godine na Badnjak sa crkve svetoga Petra tukla ponoć, a ja dojin janje i kažen: Isuse moj, evo ti i ja sami u štali.
Nema dalje.