Naš novinar u 70-oj prebolio koronu: Nisam mislio da će šišmiš iz Wuhana doći do Imotskog. Noći su bile teške, kao da mi teški kamion stoji na leđima

Tamo s početkom godine neki šišmiši, Kina pa Wuhan. Bombardiranje javnosti svaki dan iz svake ćoše. Pročitaš o tome kako bi bio u trendu ako te netko pita da znaš kazati. Pa majko moja gdje je taj Wuhan, daleko je Kina, a gdje je Imotski. Nema teorije da to stigne u Europu, u malu Hrvatsku i sićušni Imotski. Onda stiže korona u Europu, dođe ona prva izolacija, a ja opet čvrsto po svome. Treći, četvrti, peti mjesec. Ma nema opet šanse da to dođe u Imotski, a tek da mene trefi. Perem ruke, kupio sam i maske, čuvam se, igram mali balun, vježban, dobra je spiza...

Sve mislim da će biti kako ja želim. Onda oboli prvi Imoćanin, drugi, treći... Dođe ljeto, opustiše se moji sugrađani posebno mlađi. Svaku večer pjesma, skupljanje, druženje, kafići. Svaki drugi dan ja na malom ...