Uzeti motiku u ruke, zasukati rukave i pljunuti u šake, davno je zaboravljeni dio poljoprivredne tradicije posebno one vezane uz vinogradarstvo gdje bez te alatke, priznaju vinogradari, ne možeš “ni živit ni umrit”.
Ona im je kao jušna žlica. Othranila je puk iza Mosora i Biokova. S njom se živjelo i umiralo jer loza ‘oće svako jutro - dobro jutro, a svaku večer - laku noć.
Zna to i 26-godišnja Marta Biskupović iz Kreševa Brda u općini Šestanovac koja je u nasljeđe dobila nešto više od 7500 trsova, većinom sivog pinota, nešto merlota i crnog pinota, ali ne misli na tome stati. Motike se, kako kaže, ne boji.
Dizajnerica interijera
Zbog nje je ostavila splitske kale i nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja za zvanje dizajnerice interijera, vratila se iskonu, u ...