StoryEditor
Zagora‘ZADRUGARI‘

Najlakše je primati socijalu, sjediti ispred trgovine, piti pivo i kukati kako nemaš posla. A pogledajte Sinjsko polje, zjapi prazno, njive zarasle...

1. veljače 2021. - 19:17

U trgovačkim centrima koji prodaju poljoprivredno prehrambene proizvode vape za domaćim povrćem i voćem i kažu da su njihove police otvorene svakom proizvođaču koji im može jamčiti kvalitet.

Među potrošačima u Hrvatskoj skokovito raste svijest o važnosti konzumiranja zdrave hrane. Možda je tomu razlog i nadprosječan broj malignih oboljenja građana Hrvatske, a što se povezuje s konzumacijom prehrambenih proizvoda koji su godinama, u nekim slučajevima i desetljećima, proveli u hladnjačama strateških zaliha pojedinih zemalja.

Ili voća i povrća koje se u Hrvatsku uvozi uglavnom izvan područja EU, a u čijoj se zaštiti koriste kemikalije za koje je neupitno dokazano da izazivaju maligna oboljenja i čija je primjena u zemljama EU najstrože zabranjena.

Hrvatska je po standardu građana fenjeraš unutar EU. Opće socijalno stanje stanovništva je, najblaže rečeno, nezadovoljavajuće. Osnovni agro-potencijal u Hrvatskoj, baziran na zemljištu, vodi i klimatskim uvjetima, takav je da bi se mogli proizvesti poljoprivredno prehrambeni proizvodi za više od 10 milijuna stanovnika, a ne za 4 ili manje, koliko ih živi u Lijepoj našoj.

Umjesto toga Hrvatska svake godine na uvoz svega onoga što bi mogla i morala proizvesti u vlastitom dvorištu plaća milijarde nezarađenih kuna, povećavajući i radi toga inozemno zaduženje. Sav apsurd takvog stanja najbolje se može vidjeti u turističkom gospodarstvu.

U godinama berićetnog turizma, prije krize izazvane koronavirusom, tradicionalnim gostima hrvatskog Jadrana na pladnjevima se u velikom dijelu posluživala hrana proizvedena u zemljama iz kojih su oni stigli. Umjesto da smo takvim i svim ostalim gostima servirali hranu proizvedenu na hrvatskim poljima, pašnjacima i u hrvatskim štalama, uvećanu za dodanu vrijednost, mi smo ih nahranili onim što su oni sami proizveli.

Hoće li kriza izazvana bolesti Covid 19 i sve teža socijalna situacija koju ta kriza generira dovesti do pozitivnog pomaka među građanima Hrvatske. Pozitivni stres mora zahvatiti sve, od državne vlasti do socijalaca, korisnika stalne socijalne pomoći i(li) neravedno ostvarenih mirovina, koji pucaju od zdravlja, koji su snažni da bi mogli kobili iščupati rep, ali od svih poslova najdraže im je sjediti ispred seoskih i gradskih trgovina i cijediti pivo.

Njih se u cetinskom kraju posprdno naziva "zadrugari". To su ljudi koji svakodnevno sjede i piju pivo ispred trgovina i pretresaju sva pitanja, od enigme je li Anđa prevarila Luku do globalne utrke u atomskom naoružanju.

Pritom imaju rješenje za sve osim 6-7 kuna za pivo. Pa kad trgovcu istječe radno vrijeme ulaze k njemu jedan po jedan i utiho mu pripominju da im pribilježi dug predhodnom.

U isto vrijeme njihove njive, njive naših "zadrugara", zarasle su u korov. Neki i ne znaju više gdje su, toliko dugo na njima nisu bili da su zaboravili. Ipak, kada se prođe kroz Sinjsko polje, čije je plodne oranice godinama u sve većem dijelu osvajao korov, primjećuju se mali, ali pozitivni pomaci koji bude optimizam.

Da li zbog sve teže socijalne situacije ili spoznaje da treba jesti zdravu hranu, bez prekomjernog korištenja zaštitnih sredstava i uz to dokazano štetnih, sve veći broj obitelji na oranicama u Sinjskom polju i njegovu okruženju okrenuo se proizvodnji povća za vlastite potrebe. Na većim parcelama izdvajaju se manje površine od po nekoliko stotina metara kvadratnih koje postaju povrtnjaci.

U tim vrtovima, kako ih nazivaju, sade se krumpiri, bijeli i crveni luk, kupus, cikla, mrkve, tikvice, grašak, grah mahunar i onaj u zrnu, rajčice, paprike različitih vrsta...Do prije desetak godina takvi povrtnjaci unutar Sinjskog polja bili su rijetkost, mada u kanalskoj mreži i u najsušnijem ljetnom periodu ima dovoljno vode za zalijevanje. Prošloga ljeta takvi povrtnjaci brojili su se već u stotinama. U njima smo viđali cijele obitelji kojima je, čini se, bavljenje poljoprivrednom proizvodnom postalo ugodno, a usput je i korisno. Sve što proizvedu više od vlastitih potreba lako unovče. Može li se iz tih embrija razviti nešto više? Uvjereni smo da može i hoće.

Na takav zaključak upućuje nas činjenica da u Sinjskom polju već danas ima desetak ozbiljnih proizvođača koji sade povrće na relativno većim površinama, pojedinačno većim od jednog hektara, a ima ih s proizvodnjom na deset i više hektara. I oni su svojevremeno počimali s malim povrtnjacima.

Danas su robni proizvođači, a sve što proizvedu izravno s njive voze u distributivna skladišta pojedinih trgovačkih lanaca. Gdje moraju zadovoljiti uvjete o dokazanoj zdravstvenoj ispravnosti i kvaliteti proizvoda. Da je u Sinjskom polju više takvih mogli bi opskrbljivati sviježim i ekstra kvalitetnim sezonskim povrćem cijelo srednodalmatinsko područje. Pametnom politikom to već u dogledno vrijeme ne bi bio neostvarivi cilj. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. svibanj 2022 06:39