Predsjednik države Zoran Milanović je razgovarao po dolasku na mjesto obilježavanja oslobađanja Peruće s obitelji pokojnog Ante Buljana, majkom i njegova dva brata. A onda mu je prišao čovjek u zelenoj maskirnoj spitfajeric i prišapnuo da se lijevo od njega nalazi i umirovljeni stožerni brigadir Vladimir Benac koji je dan nakon što je brana minirana ušao deset metara kroz uski otvor do samog toka rijeke Cetine kako bi provjerio zatvarač temeljnog otpusta.
Nismo sigurni da je Milanović u tom trenutku znao za Benčev podvig, ali mu je uljudno i sa poštovanjem prišao i rukovao se s njim.
Nakon što su održani govori i završena proslava, Milanović se opet uputio Bencu, njegovoj njegovateljici Katarini Kusturi i suborcu Ivanu Vuki te je započeo razgovor kako svaki predsjednik treba razgovarati sa herojima.
- Gospodine Benac, tu sam ako vam bilo šta treba, rekao je Milanović pitajući nakon toga čovjeka za zdravlje.
- Ne treba mi, gospodine predjedniče, ništa, samo bih vas zamolio da odete do otvora kroz koji sam ja prošao dan poslije miniranja Peruče, time biste mi učinili veliku čast, uzvratio je Benac.
Iako to nije bilo planirano u protokolu, predsjednik je rado prihvatio poziv te je predjednička kolona krenula na mjesto gdje je Benac ušao u otvor.
Čak su ga i čekali nekoliko minuta, a onda je Benac Milanoviću rekao da je on jedini predsjednik koji je u trideset godina obilježavanja oslobađanja Peruće došao na ovo mjesto vidjeti kako izgleda prostor i postrojenje s kojeg je spašeno potapanje cijele Cetinske krajine.
Stručni ljudi iz tog vremena i djelatnici HEP-a su predsjedniku tehnički objašnjavali što je značilo ne dignuti eksplozivom zatvarač temeljnog ispusta, nego ga dignuti hidraulikom.
Kada je doznao da je general Ante Roso naredio miniranje temeljnog ispusta brane i da su Benac i njegov suborac Vuko zajedno sa još šestoricom napravili suprotno, Milanović se nasmijao i kazao:
- A Roso, da, Legija stranaca, oni to tako rješavaju...
Čudilo ga je da su takvu složenu akciju izveli "obični" nestručni ljudi,a onda su mu svi rekli da je Benac inženjer strojarstva, a Vuko strojarski tehničar.
- A, ne, nisu nestručni, nego itekako stručni. Volio bih kada bi mi netko od ove gospode poslao svu dokumentaciju i objašnjenja šta je ovaj podvig značio i da znam do u detalje kako je izveden. Nije da ne kužim, ali ipak ja nisam tehničke struke. Bilo bi mi drago to imati kod sebe, kazao je Milanović.
Benac je ujutro prije svih protokola došao na ovo mjesto gdje je tek nakon proslave stigao Milanović sa svojom svitom. Fotografirao se s istom lampadinom s kojom je ulazio u otvor, a Vuko je u ruci držao glavnu kutiju gdje su spojena sva eksplozivna punjenja kojima je dignuta brana.
Nažalost, ti rekviziti nisu bili kod njega kada je Milanović s njim razgovarao.
- J**i ga, ostali su mi u drugom autu, nasmijao se Vuko.
Pridružio im se se u međuvremenu i Ante Kotromanović te je s Bencem evocirao par njihovih zajedničkih "batuda" i fora, koje nisu za novine, a nasmijale su Milanovića.
- Hvala vam još jednom, gospodine predjedniče, učinili ste mi veliku čast, reče Benac, a predsjednik mu uzvrati: "Vjerujte, i vi meni!"