Mogi li potresi biti inducirani ljudskim utjecajem? Kod Bjelovara je nekoliko mjeseci prije zagrebačkog potresa krenula u rad prva geotermalna elektrana. Je li ona možda utjecala na aktivaciju tla? Ta pitanja građani su postavili našim seizmolozima. A evo i odgovora:
- Određene ljudske aktivnosti poput geotermalnih elektrana, rudarenja, eksploatacije nafte i plina ili izgradnje velikih akumulacijskih jezera uzrokuju tzv. inducirane potrese.
Jedan od najjačih induciranih potresa na svijetu dogodio se kod Hidroelektrane Tri klanca u Kini, s branom na rijeci Jangce, blizu koje se 2003. godine dogodio potres magnitude 5.1 (više pročitajte ovdje). U slučaju geotermalnih elektrana većinom se radi o slabim potresima, koji mogu uznemiriti ljude ako se dogode blizu gusto naseljenih područja.
Najjači potres povezan s geotermalnim elektranama u središnjoj Europi imao je magnitudu 3.2 (Grünthal, 2013). Prilikom takve proizvodnje električne energije najveći broj potresa dogodi se kada je u postupak uključeno ubrizgavanje tekućine natrag u podzemlje, slično kao i s hidrauličkim frakiranjem.
Utjecaj nakupljene elastičke napetosti na području Zagreba daleko je veći nego utjecaj geotermalne elektrane kod Bjelovara. Stoga, gotovo sigurno možemo reći da geotermalna elektrana nije imala nikakvog utjecaja na potres kod Zagreba.
Za industrijska postrojenja gdje postoji mogućnost induciranja potresa ili koji su od posebne važnosti u slučaju jakih potresa uglavnom se radi dodatan monitoring seizmičke aktivnosti. Geofizički odsjek za potrebe Hrvatske elektroprivrede radi studije seizmičke aktivnosti za hidroelektrane Sklope, Peruča i Đale, te Ombla - navodi se na stranici PMF-a.
Potres koji se dogodio u travnju 2021. s epicentrom kod jezera Peruća, s magnitudom 3,2 prema Richteru i intenzitetom u epicentru od IV stupnja EMS ljestvice, postavio je pitanje koliko je snažna brana pokraj Sinja.
Svaki i najmanji potres s epicentrom uz jezero Peruća kod dijela stanovništva u dolini rijeke Cetine, naročito onima nizvodno od brane, dovodi do promišljanja koliko bi od eventualnog razornog potresa bila sigurna brana Peruća.
Bi li izdržala barem kao prilikom srpskog miniranja u siječnju 1993. godine?
Podsjetimo, nakon što su velikosrpski agresori na ovaj dio Hrvatske u rujnu 1991. godine okupirali branu Peruću, još pod krinkom JNA, njihov zapovjednik i u Haagu osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić zaprijetio je miniranjem brane. Ta prijetnja, za koju se u početku smatralo da je suluda, ostvarena je 28. siječnja 1993. godine, u 10 sati i 46 minuta, kada su Srbi aktivirali oko 30 tona TNT eksploziva postavljenog u kontrolnu galeriju brane.
Cilj te stravične detonacije bio je izazivanje samouništenja brane i životna ugroza više od 20 tisuća civilnih stanovnika u nizvodnom porječju Cetine, na koje se, po srpskim namjerama, trebalo sručiti 470 milijuna kubika vode iz jezera, čiji bi vodni val uništio sve pred sobom. Seizmografske postaje zabilježile su da je ta detonacija izazvala potres magnitude 2,4 stupnja po Richteru. Brana Peruća izgrađena je u kanjonu rijeke Cetine između naselja Bitelića s istočne i Satrića sa zapadne strane. S obje strane i u dnu utemeljena je na čvrstoj stijeni.
Visoka je 63 metra, širina u profilu korita rijeke Cetine je 220 metara i dužina u kruni 450 metara. Nasip je izrađen od kamena, a u sredini nasipa je vodonepropusna glinena jezgra. Ukupni volumen toga umjetnog brda, koje je još injektirano do dubine od 200 metara, kreće se oko 900 tisuća metara kubičnih, što predstavlja ukupnu težinu od oko 1,5 milijuna tona. Glavno pitanje koje se može čuti poslije svakog potresa u okruženju jezera jest koliko je brana Peruća sigurna. Posebno kada se zna da se brana Peruća nalazi u području pojačane seizmičke aktivnosti.
Poslije uspješne obnove minirane brane 1995. godine, u Brelima je održana međunarodna konferencija o sanaciji brane Peruća, s koje su izlaganja tiskana u zborniku radova. Jedna od tema na toj konferenciji bila je naslovljena "Seizmološka i seizmotektonska istraživanja lokacije brane Peruća", a izlagači su bili diplomirani inženjeri mr. sc. Vlado Kuk i prof. dr. sc. Eduard Prelogović.
Oni su pošli od spoznaje da se u neposrednoj okolici brane nalazi nekoliko aktivnih epicentralnih područja: Sinjsko i Livanjsko polje, područje oko Knina te uz planine Dinaru, Kamešnicu i Svilaju. Naveli su da je od 1769. godine, otkad datira prvi zapis o potresu na tom prostoru, do danas na tim područjima bilo 20 potresa magnitude veće od 4,8 stupnjeva prema Richteru, s intenzitetom u epicentru do VII stupnjeva MCS ljestvice.
Najjači potres u tom razdoblju dogodio se u Sinjskom polju 2. srpnja 1898. godine, s epicentrom u okolici Trilja. Imao je magnitudu 6,6 stupnjeva prema Richteru, a u epicentru mu je jakost bila IX stupnjeva MSK ljestvice.
Na drugom rubu Sinjskog polja, nedaleko od Sinja, 18. svibnja 1907. godine evidentiran je potres magnitude 5,2 stupnja prema Richteru i s epicentralnom jakosti između VII i VIII stupnjeva MSK ljestvice. Uz onaj najveći triljski, bilo je još pet potresa s istim epicentrom magnitude veće od 4,8 stupnjeva po Richteru, a uz najveći sinjski na isti epicentar vežu se još tri potresa s magnitudom većom od 4,1 stupnja prema Richteru.
Najjači potres, magnitude 5,6 stupnjeva po Richteru, s epicentrom na udaljenosti oko pet kilometara istočno od brane Peruća dogodio se u planini Dinari, na dubini od osam kilometara, 27. studenoga 1990. godine.
Taj potres imao je intenzitet u epicentru između VII i VIII stupnjeva MSK ljestvice. Na osnovi provedenih seizmoloških i seizmotektonskih istraživanja, mr. Kuk i dr. Prelogović definirali su tri potresa koja bi na branu Peruća mogla imati najveći utjecaj, sva tri na dubini od 10 kilometara.
Prvi potres imao bi magnitudu 6,5 stupnjeva prema Richteru s epicentrom sedam kilometara udaljenim od brane. Drugi bi imao magnitudu 6,6 stupnjeva i bio bi udaljen od brane 21 kilometar. Treći potres iz njihova istraživanja imao bi magnitudu 5,7 i epicentar bi mu bio na samoj brani.
Njihovi su izračuni da bi najveći utjecaj imao prvi potres, ali kako je brana temeljena na čvrstoj stijeni, potres ne bi imao nikakav učinak na površini, dakle na samoj brani. Zaključno, mr. Kuk i dr. Prelogović smatraju da ni potresi s do sada najvećim zabilježenim amplitudama i intenzitetom u epicentru same Peruće od 8,6 stupnjeva MCS ljestvice ne bi srušili branu Peruća. Polazeći od činjenice da podatke koje su za branu Peruću i mogući utjecaj potresa na taj objekt iznijeli mr. Kuk i dr. Prelogović još prije 26 godina nitko i nikada nije ni pokušao dovesti u pitanje, i nama ostaje vjerovati kako je njihov zaključak o sigurnosti brane Peruća vjerodostojan.
Stoga nam u slučaju novih potresa oko Peruće ostaje "uživati" u nelagodi i strahu, ali se nikako ne smijemo prepustiti panici da će potres srušiti branu i nizvodno izazvati uništavajući vodni val koji bi bio smrtonosan za 20-ak tisuća stanovnika. Što se brane Peruća tiče, ni od najvećih potresa, dakle, bojazni nema.