Jeste li znali da neki ljudi mogu biti tužni zbog zatvaranja jedne trgovine, i to sada pred kraj godine, kada se ipak onaj pozitivni adrenalin podigne, a uz nasmiješena lica dočeka se ulazak u Novu godinu.
Mnogi u to vrijeme ljudi tuguju za svojima kojih više nema, neki su pak tužni jer su možda bolesni, neki jer su ostavljeni i zaboravljeni, ali biti tužan što se zatvara jedna prodavaonica, točnije supermarket u srcu njihovoga grada, e to je već zanimljivost.
A uistinu je to tako u Imotskom.
Kada se prije nekoliko mjeseci doznalo da se promijenio vlasnik njihove nekadašnje jedine robne kuće „Ima“ te da novi i bivši vlasnik tog supermarketa nisu uspjeli dogovoriti daljnju suradnju, zbog čega će se ta trgovina zatvoriti, građane je obuzela tuga koja je upravo posljednjih nekoliko dana ove godine dosegla kulminaciju.
Pa otkuda ta i tolika ljubav za jednim supermarketom, k‘o da ih se malo zatvara i otvara svaki dan. No, ovaj je, kažu Imoćani, ipak nešto posebno. Pitate se konačno, o čemu se točno radi i zašto tuga.
Evo u par rečenica. Prije dvadeset i jednu godinu poznati trgovački lanac Tommy u prizemlju robne kuće Ima otvorio je tada za Imoćane veliki supermarket. Posljednjih nekoliko godina i nema većeg mjesta u Imotskoj krajini gdje taj lanac nema svoje prodavaonice.
Danas pak u samom gradu još su dva velika supermarketa, a jedan od njih, i to supermoderan, svoja vrata otvorio je nedavno. No uzalud da ih je još deset takvih, kada je ovaj u središtu grada osvojio srca Imoćana.
Devet zaposlenica toga supermarketa svojim radom i prijaznošću prema mušterijama ostavile su proteklih godina upečatljiv trag kod svakoga kupca. Zapravo, kako vele imotske domaćice, Tommy u Šetalištu Stjepana Radića bio im je kao dnevni boravak. Uz ljubaznost osoblja i uvijek popunjene ladice robom, bio im je pravi mali ugodni svakodnevni izlet.
I eto sada se taj Tommy zatvara, još mu ostaje Stara godina kao zadnji radni dan. Doznajemo da će devet djelatnica, barem za sada, biti raspoređeno u druge prodavaonice i da vjerojatno neće ostati bez posla, ali isto će faliti mnogima ta uigrana devetka, njihovi osmjesi, prijaznost, atmosfera bez tenzija i domaćinski pristup svakom kupcu.
Više ti to valja, veli nam jedna Imoćanka, tako da zaboravim i na svakodnevno povišenje cijena. Ma da košta duplo samo da je taj supermarket ostao, kaže.
Eto vidite da ljudi mogu biti tužni i zbog zatvaranja jedne prodavaonice, a sretni bili što su je imali dvadeset i jednu godinu.