Dragljane je selo u teritorijalnom sastavu Grada Vrgorca, a ime je, prema kazivanju nekih mještana, dobilo od riječi draga (usjek u brdu).
Međutim, nekolicina stanovnika smatra da ime sela dolazi od spajanja dviju riječi: dra (drvo) i glja (ugalj), što je naziv za mjesto gdje se u davna vremena proizvodio drveni ugljen. Iznad kuća se blago izdiže Sveti Mihovil, brdo s najvišom točkom od 1247 metara, na kojem je svoje prve uspone svladavao i Stipe Božić.
U Dragljanima, smještenima uz legendarnu Napoleonovu cestu Zagvozd - Turija - Vrgorac, živi tek tridesetak ljudi, no uskoro bi ih moglo biti više od stotinu.
- Prijavili smo projekt za izgradnju doma za starije i nemoćne u Dragljanima. Postojeći prostor osnovne škole bi se prenamijenio u takvu ustanovu i vjerujem da bi se time stvorio preduvjet za otvaranje dućana u selu.
Imamo i poštu, premda radi tek dva dana tjedno, utorkom i četvrtkom. Ovo selo je idealno mjesto za život onima koji su pokretni, imaju automobil te su u mirovini i bez obveza. Kao predsjednik Udruge umirovljenika, spomenut ću da smo dosad dobili tri milijuna kuna iz EU-ovih fondova za projekt "Zaželi", zahvaljujući kojem se zaposlilo 30 žena s ovog područja.
Još toliko je zaposlenih žena i u Vrgorcu. Svaki mjesec dobijemo 180 paketa koje proslijeđujemo najpotrebitijima - kaže Miro Jović, predsjednik Mjesnog odbora Dragljane.
Njegovu suprugu Mariju, kao i većinu mještana, najviše raduje kad im djeca dođu u posjet. U vrtu ima jagoda koje se ničim ne tretiraju i koje se čuvaju za unučad i putnike namjernike koje se nudi slaninom i pravim seoskim doručkom.
- Vikendima selo živne jer ono što je najpotrebnije svakom mjestu su djeca i mladi..Preko puta nas mladi ljudi grade kuću s bazenom i nadam se da će mjesto zaživjeti i kroz turizam - kaže gospođa Jović, gurajući nam košaricu jagoda da imamo za put.
Filomena Vuković nabraja koji su sve poznati Makarani rodom iz ovog zabiokovskog sela:
- Boćo Vuković iz "Novog vremena", očni doktor Ante Vuković, Željko Jović što drži "Kostelu"... Ima ih. Ja san došla ovde iz Vine, prije pedesetak godina, a Dubravu san uvik smatrala zasebnin selon, mada mi na kući piše Dragljane.
Radila san 20 godina u Vrgorcu, u tvornici "Braća Rakić", ali kad se svekar razbolio morala san dat otkaz. Prije je bilo veće poštivanje i šestilo se starije, a to van danas niko ne bi radio.
Svake sezone san išla u Makarsku čuvat unučad i "trčala" na selo očistit svekru kuću, posadit kumpire i održavat loze. Evo i sad gledan oće li kiša, da mogu okopat kumpire. Na pojedinin mistima u selu izbija žilin (podzemna voda, op.a.) koji nekad zna i betun odignit.
Poplivaju usjevi, loze i podrumi, pa svakih desetak godina bude malo veće štete - ističe Vuković, pokušavajući nas ugurati u kuću na kafu ili sok..
U susret nam dolazi njezin prezimenjak Dario.
- On je bio na RTL televiziji, a "Večeru za 5" je priprema ovde u selu - dodaje Filomena.
Dario nam ponosno pokazuje svoj vinograd
- Prošle godine san posadio 4000 trsova loze. Iman najbolje sorte; maraštinu, malvaziju, syrah i merlot. Sve radin po struci, pazin na širinu redova i razmak između loze, a već se pokazuje i plod.
Bit će makar kilo po trsu. Nije isključeno da se jednog dana neću vratit zastalno ovde živit - naglašava Dario Vuković, dodajući da bi to rado napravio već sad da može. Dolazi na selo svaki dan, ali se navečer vraća u Makarsku.
Osim grožđa, u Dragljanima ima i meda, a vrca ga Boško Jović.
- Dide je drža čele još prije Drugog svjetskog rata, ali su ga 1942. ubili četnici. O čelama je onda poveo brigu moj otac kojem je tad bilo deset godina. Sad sam ih naslijedio ja, iako sam mislio da se neću bavit time jer sam po struci autolimar.
Limarijom se bavim još od 1970. a napravio sam i vlastitu komoru za lakiranje pri čemu koristim ekološke boje koje, zbog visoke cijene, gotovo nijedan privatnik ne upotrebljava. Na početku sam putovao na relaciji Dragljane-Makarska, ponekad bih prespavao ovdje, zatim je i supruga došla na selo, a kad mi je umro otac umro mislio sam da ćemo se vratiti u Makarsku.
Žena je rekla da ona ostaje. Nema gužve ni vreve i mirnije nam je na selu. Sad sam u penziji, pa je posao preuzeo sin, a mene su srce i geni odveli nazad u košnice. Med koji napravim prodam na licu mjesta.
Jedino što me u selu smeta je jurnjava po cesti i volio bih da policija postavi nadzorne kamere. Imam unučad i strah me je pustiti ih ispred kuće - kaže Boško čiji je oldtimer MG parkiran ispred kuće, a naš domaćin će ga rastaviti i restaurirati nakon čega će automobil postati izložbeni primjerak salona u Njemačkoj.
Na prvi pogled, čini se da možete proći kroz Dragljane ne vidjevši nikoga, no život ovog sela i njegovih mještana ne možete upoznati s ceste. Ovdje se živi u dvorištima punim cvijeća, povrća, jagoda, krumpira i razbijenih automobila.
Prema svemu viđenom, možda je selo dobilo ime i po ljudima koji su dragi i ne štede na zagrljajima. Postoje mjesta u kojima je ugodno živjeti, no samo je (dragljanski) zagrljaj savršeno mjesto za život.
