Iz Hrvatske se uglavnom odlazilo.
Malo se tko ili vrlo rijetko odlučio vratiti na (pra)djedovska ognjišta kao što je to učinio šezdesetjednogodišnji Nediljko Vranković iz Rudina u Gornjem Dolcu od kuda je koncem osamdesetih godina otišao trbuhom za kruhom i nakon tri desetljeća provedena u Kanadi prije dvije godine zajedno s obitelji, suprugom i dvoje maloljetne djece, trajno se vratio zamijenivši tako velegradske mogućnosti milijunskog Toronta sa zamosorskim vilajetom za koji je pokojni hrvatski političar i publicist Ivan Gabelica kazao, da u njegovim kamenim njedrima može opstati samo poskok, drača i pravi Hrvat.
Upravo ta privrženost za taj kamenjem potavanjeni dio Dalmatinske zagore, bio je prekretnica zbog kojeg su se Vrankovići odrekli svih pogodnosti i privilegija kan...