Još početkom ovoga stoljeća Imoćani su počeli ozbiljniju sadnju maslina.
Neki su čak vadili iz zemlje dotad neprikosnovene loze i počeli saditi prve uljarice u dalmatinskom zaleđu, relativno daleko od mora. Sjećamo se Jure Perića s Perića briga koji je zbog toga bio čak i ismijavan od strane brojnih poljoprivrednika, ali kada je 2009. na natjecanju maslinara Mediterana osvojio zlatnu medalju za djevičansko ulje, maslina je definitivno osvojila njihova srca.
Slijedile su medalje Bruna Rebića i još nekih danas poznatih maslinara, tako da se definitivno razbio mit o tome da maslina ne može opstati u Imotskoj krajini. Danas je, čini se, potpuno normalno da imotski maslinari tjeraju strah u kosti onima s otoka i priobalja gdje se stoljećima proizvodilo vrhunsko ulje.
Dokaz tome je i stigao s 25. Međunarodne manifestacije maslinara i uljara "Noćnjak", održane u Tučepima, gdje je zlatnu medalju za kvalitetu otvorenog ekstradjevičanskog maslinova ulja sljubljenih sorti osvojio Ante Milas-Gigo (72) iz Druma kod Imotskog. Njegovo ulje koje sa 70 posto čini sorta oblica, a 30 posto leccino i levantinka zavrijedilo je 96,5 bodova i maksimalnih 10 za fizikalno-kemijsku analizu.
Tako je Drum, selo u Općini Podbablje koje je ponajprije poznato po visokokvalitetnim vinima, sada dobilo i svoju prvu zlatnu medalju za maslinovo ulje.
- Moja prva zamisao o sadnji masline ispred stojne kuće bila je 2003. godine, a prvi pokušaj mi nije uspio ili ne na način kako sam očekivao. Vjerujem da bi nakon toga mnogi odustali i kazali "moj Drum nije za maslinu i gotovo" - kaže Milas, poznati poduzetnik s kaštelanskom adresom, ali srcem i dušom pravi Drumljanin, te dodaje:
- Nisam se mirio s tim i bio sam uvjeren da kod nas može uspjevati maslina, pa sam 2005. zasadio ovaj maslinik sa 40 stabala koji je nakon 18 godina iznjedrio vrhunsko djevičansko ulje. Ma, to vam je velika priča o mojoj maslini. U početku sam je vidio kao ukras, divnu zimzelenu biljku koju mogu i zimi gledati iz kuće, s koje mogu za Cvjetnicu ubrati grančicu i jednostavno joj diviti se, jer je to biblijsko stablo.
Međutim, kazao sam sebi da ću početi sadnju, pa mi je agronom Stipe Vrljić nazvao pionirom maslinarstva u Drumu, što mi posebno godi. I tako sam zasadio stabla za svoj gušt, kada dođem iz Kaštela s ozbiljnog komercijalnog posla da ovdje odmorim dušu. I onda sam došao do razine kada je moja izvorna profesija ekonomija došla u rang s maslinarstvom
Naš sugovornik ističe da je dosta čitao i proučavao masline te se s prijateljem Teom Antunovićem iz Živogošća "zadubio" u rezidbu, gnojidbu, zalijevanje i ostale osnovne radnje.
- Ovo mi je prvi izlazak na natjecanje, ali i zanimljivost: nije mi na kraj pameti bilo prijaviti se na "Noćnjak". Ma, tko će moje ulje kušati nego ja u svojoj obitelji i moji prijatelji. No, moj sin Igor je htio oca iznenaditi i on je prijavio ulje i iznenadio me toliko da sam totalno opsjednut maslinom.
Nije on išao grlom u jagode već je ulje dao na kušanje prijatelju s Brača, a on mu je kazao "prijavi obavzeno, ovo je ludilo od ulja!" - naglašava Milas.
U najmanjem masliniku koji daje vrhunsko ulje sudjeluju savjetima i dva Stipana, inženjeri agronomije Stipe Đuzel i Stipe Vrljić.
- I sin mi se "zarazio" maslinama, tako da će, hvala Bogu, biti nastavljena tradicija u Milasa. Ne mogu vam opisati kako sam se osjećao kada sam doznao za nagradu. Cijeli moj dosadašnji rad, sve to je stalo u zlatnu medalju.
U glavi imam plan. Godine su tu, ali imam volju i moguće je da se sadi i dalje, ali bez komercijalizacije, samo za gušt. I poruka mojim Drumljanima i ostalim Imoćanima: maslina može uspjevati u Imotskoj krajini, dakako na određenim lokalitetima, neka loza ostane, ona je naša majka, ali maslina joj je kći jedinica.
Vjerujem da će i moj uspjeh na "Noćnjaku" potaknuti mnoge, posebno mlade poljoprivrednike da se okrenu sadnji svetoga stabla - poručuje Ante Milas-Gigo.