StoryEditor
Zagora‘crni utorak‘

I sajam na Zadvarju pod katancem, dosad je u ovo doba mjesto vrvilo životom: Ljudi cijelu godinu štede za prasca, a što će sad? U šoping-centar?!

8. prosinca 2020. - 09:37
'Mislim da se trebao dozvoliti rad barem naše zelene tržnice', smatra Grgo Čizmić, komunalni redarNikola Vilić/Cropix

"Black Friday"? Ne hvala! Ja sam Hrvat, kupujem utorkom na Zadvarju!

Tako glasi sve popularnija zezancija na društvenim mrežama kojom je netko na ironičan način htio doskočiti amerikaniziranoj trgovačkoj ludnici. Upravo iza tog trgovačkog dana krajem studenoga kada diljem svijeta popusti pršte na sve strane, a u "razvijenijim" zemljama i glavu gube za komad jeftine krpice, u Hrvatskoj je nastupila još crnja subota.

Uvedene su nove epidemiološke mjere kojima je, među ostalim, zabranjeno i održavanje sajmova gdje se prodaju, izlažu ili prikazuju proizvodi. Takva odluka najviše je pogodila sredine kao što je Zadvarje, zabiokovsko mjesto gdje se tradicionalni robno-stočni sajam bez prestanka održava više od tri stoljeća, jer je time značajno obilježen život s obje strane kanjona Cetine, pa i znatno šireg područja.

Vrijeme je svinjokolje, a to znači da gotovo svaka obitelj želi u svojim pušnicama, hladnjacima i konobama imati komadić svinjetine, bilo sušene ili friške, a u svakom slučaju – domaće. Pazar u Zadvarju je ustvari idealno mjesto gdje se tijekom prosinca mogla kupiti željena delicija.

Dosadašnja praksa govori da bi svakog utorka iz Slavonije stiglo dvadesetak kamiona domaćih "prajaca", ali ne i ove godine kada je zbog izostanka te za Zadvarjane i njihove goste, tradicionalne svečanosti, mjestom zavladala svojevrsna depresija i nevjerica.

– Upravo ovih dana naše bi mjesto vrvilo životom. Prosinac je mjesec kada, uz ljetne blagdane svetog Antu i Bartula, u Zadvarju bude najviše svijeta. Ljudi dolaze od Slavonije do juga Hrvatske.

Kupovalo bi se i prodavalo. Svinjetine je bilo stani pa biraj. Oćeš veće ili manje, masnije ili mesnatije. I svi bi došli na svoje. U odnosu na Benkovac gdje se pazari samo jednom mjesečno, kod nas je bila idealna prilika, jer se ovdje sajam održava svakog utorka. Tako da bi svi oni koji iz bilo kojih razloga nisu svinje mogli kupiti u Benkovcu, dolazili u Zadvarje – tvrdi Ivica Santrić, lokalni ugostitelj koji zbog prekida sajmovanja trpi dvostruku štetu.

image
Ivica Santrić pokraj stočne vage koja će još tjednima biti prazna
Nikola Vilić/Cropix

Ne peku se ni janjci ni odojci, a nitko ne može popiti ni kavu u njegovoj gostionici. S druge strane, naš sugovornik podržava odluku o zatvaranju ugostiteljskih objekata, ali se ne miri s činjenicom o zatvaranju sajma koji se održava na otvorenom.

– Uz poštovanje propisanih epidemioloških mjera naš je pazar mogao egzistirati. Pa ljudi moji, sva se trgovina ovdje odvija pod otvorenim nebom! Ako je išta trebalo zatvoriti onda su to trgovački centri. Međutim, njima se pogoduje, a još više uvoznim lobijima koji će u tim istim blještavim objektima uz prigodne božićne napjeve našim ljudima prodavati svinjske polovice sumnjivog podrijetla po astronomskim cijenama.

Automatski se tako ruši domaća proizvodnja jer su slavonski proizvođači bili osuđeni upravo na sajmove poput našeg. Teško da se itko od njih sa svojim proizvodom može probiti u njihovu trgovačku mrežu i što im ostaje nego prekinuti sa svojim radom i spas potražiti u nekoj zapadnoeuropskoj zemlji.

Zar nije bilo bolje tijekom ovog mjeseca organizirati barem stočni dio sajma, na primjer od sedam sati do podne, jasno, uz poštovanje mjera, kako bi ljudi prodali, a naš narod kupio ono za što se od pamtivijeka odvajalo cijele godine. Uzgajati, dohraniti ili kupiti prase prije Božića u našem se kraju okarakteriziralo kao sačuvati obitelj. Simboliziralo je i obiteljsko zajedništvo kada je u vrijeme svinjokolje cijela obitelj na okupu – prisjeća se Santrić boljih vremena.

I ostali Zadvarjani misle kako je odluka o zatvaranju sajmova došla u najnezgodnijem trenutku. Osim Slavonaca i njihovih svinja, oštrom su mjerom pogođeni i ostali proizvođači i manja poljoprivredna obiteljska gospodarstva. S glavne zadvarske ulice su kao pometene nestale i bakice i njihovi stolovi prepuni luka, kapule, jaja, soparnika i suhih smokava, što se, smatraju u mjestu, nije smjelo dogoditi.

image
Pazarilo se ispod tvrđave Duare još od turskih vremena, sve do aktualne zabrane
Nikola Vilić/Cropix

O tome svoje mišljenje ima i komunalni redar Grgo Čizmić, kojeg zatječemo u čišćenju zatvorenog dijela tržnice.

– Čujte, mislim da se trebao barem dozvoliti rad naše zelene tržnice, gdje su naši ljudi prodavali svoje domaće proizvode. Ako to mogu na splitskoj i sinjskoj tržnici, zašto ne mogu kod nas – pita se Grgo.

Smatra da je takva odluka pogrešna jer je tržnica, barem u jednom svom dijelu, mogla raditi. Što će sada svi ti ljudi, od kovača do poljoprivrednika, od kolekcionara do raznih zanatlija, teško je predvidjeti.

I Ante Tonći Krnić smatra da zatvaranje sajma ne donosi ništa dobro ni mjestu ni državi.

– Ej, ovo je prava propast za sve nas! Gdje će svi ti naši proizvođači plasirati svoje proizvode? Cijeli ovaj naš prostor, od Vrgorca i Imotskog, do Splita i Sinja, pa i dalje, živio je za ovaj mjesec. Svaka kuna se odvajala da bi na kraju godine kupili svinjče. Ako si došao po svinje, malo ćeš prošetati i kupiti i ono što nisi mislio. I tako je to funkcioniralo već stoljećima. A da se moglo drukčije, jest – ističe Krnić.

Prostran je zadvarski Pazar. Utrošilo se mnogo novca u njegovo proširenje, izgradila se zelena tržnica, a prije nekoliko mjeseci i zatvoreni dio, namijenjen prodaji svježeg mesa, ribe i suhomesnatih proizvoda. Sve je uređeno i sve na svom mjestu, a opet nešto fali. Zato ne fali u Joška Mandušića iz Katuna, jedinog proizvođača svinjskog mesa u tom kraju.

image
'Naš čovjek je navikao da prije Božića zakolje prase, ali ove godine sve je naopako', svjedoči stočar Joško Mandušić iz Katuna
Nikola Vilić/Cropix

Petnaestak prasaca iz domaćeg uzgoja, koliko ih je spremio za prodaju ove godine, planulo je i prije nego što se znalo da će doći do ovakvih mjera. Razloga je puno, a jedan od njih svakako je što se radi o svinjama hranjenim na tradicionalan način, bez koncentrata i sumnjivih smjesa za brži rast i razvoj stoke.

Što se tiče same prodaje, kaže da ove godine ima više potražnje nego raspoloživih svinja.

– Zovu ljudi, pitaju. Meni ih je žao. Naš čovjek je navikao da prije Božića zakolje prase, ali ove godine sve je naopako, pa i to. Da sam još imao toliko, sve bih prodao. Ne pitaju za cijenu, samo je li imaš. Cijena je malo skuplja nego u trgovinama i mesnicama, ali, bogami, i proizvodnja.

Male parcele, nedostatak zemljišta, suha ljeta i hladne zime – sve to poskupljuje proizvodnju. Teško je u ovom kraju bilo što proizvoditi. Surova je ovo zemlja i zahtijeva cjelogodišnji trud da bi imao što dati životinjama. Da ne govorim o raznim nepogodama, kao što je to bio slučaj prije par mjeseci kada su mi divlje svinje ušle i u potpunosti uništile kukuruzište.

Međutim, svinje su uzgajali moj djed, pa otac, a sada i moja supruga Tonka i ja. Krumpir, kukuruz, tikve, žir, malo mekinja, to je njihova hrana. Zato su i u ona "bolja" vremena naše svinje uvijek imale prođu – naglašava Mandušić.

item - id = 1062661
related id = 0 -> 1105506
related id = 1 -> 1100394
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. rujan 2021 00:35