Im‘o sam strašnog pijetla, bio je pravi ludak. Koju taj koku kljucne, k‘o da je tresnuo budak. A koke, čudne ptice, uvijek im srce puca, za nekim grubijanom koji dobro kljuca.
Zato poslušaj savjet što će ti čiča dati: kada imaš mladog pijetla, ne daj mu da se pati. Pusti ga neka leti, neka koke vide. Poslije će biti kasno, i pijetlu vrijeme ide… - dio je to antologijskih i pomalo dvosmislenih stihova pokojnog Đorđa Balaševića o "njegovu" kokotu koje je publika dočekala raširenih ruku i s oduševljenjem njihovom orginalnošću.
Taj njegov bio je otresit. Danju spava, a noću uvijek budan. Vodio je jedan raskalašeni život zbog kojeg je bio poznat po svom sokaku.
Eee, da je kojom srećom i Bašo iz Suhača u Cetinskoj krajini, malo gore iza Sinja put Hrvaca, vodio takav buran život ne bi doživio 33 godine i dva mjeseca. I ako je po istini i pravici, doliči da se zavede u Guinnessovu knjigu rekorda kao najstariji pivac na svitu.
Tako misli i njegov vlasnik Mario Bašić prisječajući se te 1990. godine prošlog stoljeća, osnivanja stranaka, turbulentnih političkih previranja, ratno-huškačke retorike i godine kada se taj rečeni Bašo u osvit hrvatske državnosti izlegao u njegovu kokošinjcu. Po vokaciji pivac, a po klasifikaciji pernati "pastuh", gazda u kokošinjcu, a bome i u cijelom selu.
U zadnja dva desetljeća u svojem djelovanju "odmakao" se od kokoški, pa umirovljeničke dane provodi u prostranom "apartmanu" zajedno sa 14 godina mlađim nasljednikom, ponosne i plemenite loze "kalabridina" iz Suhača.
- Dugovična neka loza. Nije krv pura, ni magare prase - hoće se Bašić pohvaliti sa svojim reprezentativnim primjercima za čiju duboku starost struka nema objašnjenja.
- Negdi san pročitao da je jedan sličan u Americi ili Kanadi, sad to nije ni bitno - odmahuje rukom Mario i prisnažuje:
- Doživio je šesnaest godina i slovio je kao najstariji. A evo, ovaj moj pribacio trideset i treću. Više nego duplo. Sićan se kao danas, kada je moj pokojni brat Boris "poturio" malena jaja pod kokoš i nakon tri tjedna izvalio se Bašo. Onako sitan, okoprčan, tio je uvik biti glavni, i bio je.
Međutin, nakon deset godina, pošto je blijedila njegova spolna zrelost, makli smo ga iz kokošinjca u posebno ograđeni prostor gdje živi i danas. Može bit da je kokošinjac dijelio sa ženskadijom da ne bi doživio ove godine.
Smije se naš domaćin, smatrajući da bi bilo dobro pogurati ove njegove godine na stranice Guinnessove knjige rekorda, kao najstarije pernato kokošje čeljade na svijetu. Da zaslužuje, to je sigurno.
Samo Bašić ne zna kako se to radi. Kome se javiti, kome prijaviti…, u velikoj je nedoumici. Vjeruje, ako netko od struke pročita ovaj tekst da će se javiti i savjetovati ga što mu je činiti. Dok se to pročuje, Mario se prisjeća njegovih dana ponosa i slave.
Naharačio se taj po dvorištu, nije mu bilo ravnog. Od svih pivaca znalo se ‘ko je glava kuće. Nije puno birao. Onako sitan kao pravi talijančić, okupator, skakao je na "partizanke" kako su se tada zvale crvene koke s izrazito žarkom krijestom, pa one goluždrave i tovne.
Sve su bile na repertoaru. Naprosto, bio je pravi bećar i bekrija. Znao se obračunati i s letećom nemani poput orlova koji svakodnevno kruže nad selom vrebajući svoje zemaljske srodnike. S godinama je pomalo gubio taj status.
Ni koke više nisu bile previše zainteresirane za njegovu pojavu. Perje izgubilo sjaj, krijesta osijedila, noge otežale, tijelo onemoćalo, jednostavno ispao iz forme.
- Tome je pridonio i napad psa koji je uletio u kokošinjac i pri tom zadavio nekoliko pilića, a Bašu teško ozlijedio. Cili je bio krvav, nije davao znakove života. Kada smo mislili da je gotovo, jednostavno se podigao iz gnijezda i zapivao.
Postupno se oporavljao i evo ka šta vidite, još je s nama. Noge su mu cijele obrasle u ljuskice, zarasle mu i kandže, ali još se ne da. Kada sam ga zadnji put pokuša uvatit, bome me namučio. Čvrsta je to beštija. Kako je krenio, doživjei će stotu.
Dobre je i genetike. S njim već neko vrijeme živi i njegov direktni potomak Pajdo. Sada mu je devetnaest godina od kako je kod nas. On vodi glavnu rič.
Stjera ćaću u kut i tako nesritni Bašo ne smije trepnut, dok se Pajdo ne udobrovolji. Da može, davno bi on njega ispratio u kakav kokošji starački dom isto kao danas djeca svoje roditelje - dodaje vlasnik neslužbeno najstarijeg pijetla na svijetu.
Doživjeti godine starosti u ljudskom kao i u ptičjem svijetu, značilo bi, među ostalim, paziti i na prehranu. A tu je suhački kukurijek također držao primat kao umjeren sa spizom.
Najviše voli, kaže njegov vlasnik, mljevenu hranu. Nikada nije baš bio dobre kašike i vrlo je rijetko jeo žitarice ili samo mljevene. Poslastica su mu mekinje. onako malo pomiješane s vodom, grudaste, za njega je bila i ostala prava gozba.
Pure gotovo pa nikako, a zelja i trave vrlo malo. Kamenčićima je nadomješta kalcij i sa crvićima proteine. Iako je bio glavni u peradarniku, ni s kokama nije pretjerivao. Bome beštija osebi i prisebi. Da nije tako, zar bi ove godine doživio.
Iako genetički poželjan, ipak se za dobru kondiciju brine njegov vlasnik. Noge mu maže uljem od smilja i stolisnika kao prirodnim botoksom. Stoga ne pati od proširenih vena, a svaka ranica i ona najmanja brzo zarasta.
Budući da se pokazalo učinkovitom likarijom, Bašići su krenuli s ozbiljnom sadnjom smilja i proizvodnjom eteričnog ulja. Na nešto malo manje od 4000 četvornih metara prosječno uberu dvije tone likarije. Nešto ide u destileriju u Dugopolje, a dio proizvoda od lijekovitih trava proizvode kod kuće u Suvaču.
Sve to pada u sjenu na spomen Baše. Po njemu su u selu sat navijali. Sada malo prebacuje. Nije do baterija. A zna je zabrecati.
Među slavenskim narodima i u kršćanskoj mitologiji jedna od najvažnijih funkcija pijetla je njegovo pjevanje koje je označavalo početak novog dana, a njegov treći kukurijek značilo je rasipanja mračnih nečistih demonskih sila za koje se vjerovalo da vladaju noći.
Kako bilo, ovu priču doliči završiti onako kako smo i počeli:
- Im‘o sam strašnog pijetla, bio je prvak svijeta. Danas su pijetli čudni, svaka im dlaka smeta. Ja ne znam što je razlog, danas su drugi dani, uglavnom, spram mog pijetla, ovo su sve cverglani!