Vlaka je selo u Vrgorskoj krajini u kojem se lastavice ne plaše ljudi, gdje u bazenu umjesto turista plivaju punoglavci, a biokovsko zvonce u busenima raste iz zida nesvjesno svoje endemičnosti. Nevenka Grgić nas pozdravlja s balkona, praćena cvrkutom ptica i kokodakanjem kokoša.
- Navalile lastavice gnjizdit se u mene, ali prave veliku šporkicu pa in nekad popustin, a nekad se zainatin i ne dan. Svejedno dolaze pivat. Kokoše držin da iman domaćih jaja, a šta god mi zatriba donese sin iz Vrgorca. Udala san se iz susjednog “košiluka” (komšiluk - op.), a muž mi nikad nije da uzet motiku u ruke. Polivala san loze, čuvala živinu, svašta san radila, ali kopala nisan. Da san samo šestero njih držala na kraču, puno je.
Mater mi je umrla od raka pluća, ćaća je ima...