ŽUROSKOP Pršut i znanje

Nekad su se svjedodžbe i diplome o završenom školovanju, gotovo pa javno kupovale preko granice, nerijetko se odlazilo u Bihać i u čas bi mudrac postao, čak i diplomirani pravnik! Vrijeme je učinilo svoje, tiskare lažnih dokumenata preseljene su u vlastito dvorište! I onda se nakon nekoliko godina ustvrdi kako upravitelj stroja uopće nema željeni certifikat, a usput oplovi cijeli svijet.

Uhvatilo se i lažne doktore, srećom, kod nas se još nitko nije odlučio za pilota s naknadnom pameti, iako se ne valja zakleti kako je u stvarnosti doista tako. Jer onih malih zrakoplova ponekad je na nebu koliko i galebova. Kad se nije moglo naučiti kako spada, u davna vremena postojao je pršut ili za ona vremena suho zlato od svinje.

Tako je u jednoj prigodi, brat navratio kod sestre i onako s nogu je priupita kako su ova tvoja dva “mulčića”.

Slušaju li te?

- Hoće ovaj stariji, pomaže mi u polju, vridan je ka crv. ne mogu se požaliti. Ali onaj drugi, mlađi, u njemu su svi vrazi ovoga svita. Neće taj dobiti žuljeve, ne boj se - veli mu sestra.

- Nego, kakvi su u školi - nastavi se zanimati ujak!

- Prava je istina da Stipe više voli zemlju nego školu. Nanizao je jedinica, popravni je njegova realnost. Ive je, iako nikad ne uči, jer je stalno negdje u igri, super učenik. Donosi same petice, ali u vrt ni šibom neće - ponovno će zabrinuta sestra.

Sve je sa strane slušao odlikaš i odjednom se zaputi u konobu s grede skine pršut, stavi ga na rame i pojavi se pred majkom i ujakom.

- Kud ćeš ti vridni moj sine - upita.

Idem u školu po Stipinu svjedodžbu - odgovori Ive i zamakne iza kantuna od kuće!

Danas nema pršuta, pogotovo ne domaćih, ali još uvijek ima među nama onih koji su spremni masno platiti potvrdu o znanju!