Tko bi nam ugodio Bože mili!?

Gotovi smo! Nema kiše, prijeti nam sušno razdoblje u kojem ni trava na polju neće niknuti, kamoli nešto drugo! Zar ovi brojni požari nisu dovoljno upozorenje da je kataklizma pokucala nam na vrata!

Nizale su se dramatične vijesti, a prognoza vremena na radiju, televiziji i drugim medijima čekala se, odnosno osluškivala ili čitala s velikim nestrpljenjem. I kad su nam konačno kapi kiše užurbano počele stizati na zemlju, opet kuknjava.

Ali ne od onih koji su mukotrpno sadili i njegovali kako znaju i umiju razne poljoprivredne kulture, pa im je u kombinaciji s neočekivano niskim temperaturama kiša čak nanijela i veliku, nenadoknadivu štetu.

Nego od onih kojima će propasti vikend. I to kontinentalaca, koji se časkom, preko toliko osporavane Dalmatine, iz Metropole prebace na more. Sad im je teško palo osvježenje s neba, jer su planirali sunčani vikend od kojeg čini se još neko vrijeme neće biti ništa. A oni spremili nove naočale koje valja prošetati na dalmatinskoj “špici”.

Svjesni smo i mi ovdje doli da bi sunce donijelo poneku kunu više našim ugostiteljima, ali ako nema kiše onda cijene, voća i povrća divljaju do gornjih granica. Nešto slično kao i benzin!

Povežemo li sve u krug eto nam astronomskih cjenika poredanih jedan za drugim u uskim kalama i na trgovima! Bilo bi dobro kad bi se bar mogli odlučiti hoćemo li još koji dan trpjeti domaću kišu, samim time nadajmo se i niže cijene poljoprivrednih proizvoda ili ćemo radije jesti krumpir iz Egipta ili pak nizozemsku salatu. Ili ćemo se, dok sunce nemilice grije radije izležavati na štekatima, usput zazivati jesensku kišu. Tko bi nam ugodio Bože mili!?

DRAŽEN ŽURA