Meštrović: Bez velike katastrofe SDP u Zadru ne može osvojiti vlast

U mladosti je bio atletičar, radni je vijek proveo kao srednjoškolski profesor, kroz 90-te je bio ikona lokalnog SDP-a, početak milenija odradio je kao saborski zastupnik. Danas je Romano Meštrović jedan od zadarskih umirovljenika koji dosta vremena provodi u Znanstvenoj knjižnici i Povijesnom arhivu tražeći nepoznate detalje iz povijesti Zadra.

- Ispunjava me to. Zanimljivo mi je naići na podatak da su u Zadru prije 600 godina trčali uličnu trku, vjerojatno prvu na ovim prostorima. To bi se možda moglo i obnoviti, trčati trku oko grada. I ja sam 1959. trčao tadašnju Trku oslobođenja, od Mosta do mula na Rivi.

- Povodom Dana oslobođenja, 31. listopada 1944.? Mislite da je takva trka danas moguća?

- Ako žene iz HDZ-ove udruge „Katarina Zrinska“ javno obilježavaju Dan žena, onda je i trka za Dan oslobođenja moguća! Lako moguća.

- Svojedobno ste najavljivali da će pola Zadra uzeti talijansko državljanstvo, ali se to nije dogodilo.

- Nije, ali je broj tih ljudi puno veći nego mislite. I ta priča nije završena.

- Zašto ste se bavili politikom?

- Htio sam mijenjati stvari.

- Pa, jeste li uspjeli?

- Jedan čovjek ne može mijenjati svijet, ali može mrvicu zaustaviti „kvarenje“. Nemoj se smijati, to nije malo.

- Navedite jednu takvu „mrvicu“?

- U Saboru sam svojedobno žestoko ustao protiv uvođenja pet navodno statističkih regija. Otišao sam kod Mate Arlovića i zaprijetio odlaskom iz SDP-a. Predložio sam uvođenje tri regije u Hrvatskoj, pa eto, ispada da sam „izmislio“ Jadransku regiju o kojoj se sada govori, jer sam je prvi pod tim nazivom predložio u Saboru. Bilo je još nekoliko situacija u kojima sam, zajedno s nekim drugim ljudima, odigrao dobru ulogu, primjerice kod osnivanja Sveučilišta. Drago mi je geslo: Sve za Zadar, ništa na štetu drugih!

- Koja je najveća politička glupost koju ste napravili?

- Vjerojatno ih je više. Recimo posljednji intervju koji sam dao lokalnoj novini – strašno su ga i pogrešno instrumentalizirali u predsjedničkoj kampanji.

- Kada će SDP u Zadru osvojiti vlast?

- Mislim da bi se trebala dogoditi neka velika katastrofa, pa da ovakav SDP dođe na vlast! Dok se ne pojavi jedna snažna osoba, od toga nema ništa, ne mogu gubitnici odjednom postati pobjednici.

Plućni, srčani i „ostali bolesnici“ - Jesi li ti „plućni“? - Nisam. - A „srčani“? - Nisam! - Aha, e onda znam koji si, rekla je starija Zadranka Romanu Meštroviću i kucnula se kažiprstom po glavi jer ga je u rano jutro srela kako – trči Rivom, a nije ni srčani ni plućni bolesnik! - Punih 40 godina sam svakoga jutra između pet i šest sati na zadarskoj Rivi trčao od pet do deset kilometara! To mi je punilo baterije, a prestao sam tek kada sam 2000. godine otišao u Sabor. Od tada šetam, uvijek istom rutom, a preko ljeta sam u Dragama gdje svakodnevno plivam po pet kilometara, kaže Meštrović. Trčao je i na 800 i na 3.000 metara, ali je prvak Hrvatske bio na 1.500 metara. Da sam bio prvak Jugoslavije, možda bih to danas zatajio, samoironično se smješka Meštrović.

"U Zadru mi fali antikvarijat knjiga" Danas 70-godišnji Romano Meštrović završio je srednju Medicinsku školu, potom Pedagošku akademiju u Šibeniku (Tjelesni odgoj), a na kraju je postao i profesor povijesti i filozofije u Zadru. Nakon 42 godine radnog staža, od prije pet godina je u mirovini. - Kako živite, s mirovinom stignete „od prvog do prvog“? - Supruga Ana o tome vodi računa, ponekad se očešem i o djecu ili oni vide da mi nešto treba, pa mi pomognu. Kompjutor, na primjer: savladao sam ga bez problema, ali mi je sin pomogao da naučim i sve finese koje mi trebaju. - Ne fale Vam politika, moć, mediji? - Ma ne! Nikad nisam bio svjestan te navodne moći i visine, uvijek sam se osjećao kao u razredu: ni jedan moj učenik nikada nije bio manje vrijedan od mene! Dostojanstvo bez poniznosti ne ide. Nikada nisam želio poletjeti, pa mi život kakvog sada živim uopće ne pada teško. Dapače. - Što Vam nedostaje u Zadru? - Dobar antikvarijat knjiga!