Tek nakon trećeg fijaska tzv. feštica srijedom na Kalelargi doznali smo pravu istinu o tome zašto se na fešticama ne dimi roštilj, ne miriše srdela, a turisti gotovo da i nemaju prilike probati onako nešto naše, jednostavno, pučko i sirotinjsko, a opet ukusno. Jeftino. I besplatno.
Istina je otprilike ovakva: zadarski ugostitelji, oni s Poluotoka, malo su stisli grad Zadar i Turističku zajednicu da onako, u rukavicama, ukine feštice petkom i mukte srdele kao takve, te da se sve preseli na Kalelargu ne bi li i ta ulica malo oživjela jer u Varoši ionako ne može stati više svijeta nego ga je tu svaku večer te da veselicu stvori jedna šetajuća tamburaška zadarska ispostava koja još ima obraza nazvati se dalmatinskom klapom.
„Jer”, kazali su ugostitelji važno, a gradska i turistička vlast prihvatila, „neće nama tamo neki srdelaši na divljaka otimati posao.”
A što se to na Poluotoku zapravo nudi. Doslovce svaka buža, drvarnica, izložić... nekontrolirano je pretvoren u tzv. pizza cut dućan ili sladoledarnicu pa stranci po cijelu večer trče za onom „klapom“, razvlačeći trokute tijesta s malo šalše i sira. Naravno da je onda mukte srdela, ušata ili salpa opasni suvišak.
Ti isti turisti pitaju gdje bi se to moglo kušati i nešto domaće. Oni nemaju pojma da su već prvi Hrvati još u stoljeću sedmom s Karpata dojahali s pizzom ispod sedla i da je povijesna pogreška da je to stand up jelo zapravo nastalo kod sirotinje u Italiji. Zato je i jasnije sumnjivo hrvatsko porijeklo Dubrovčana - oni su na Stradunu zabranili ne pizzu cut, nego sve što sliči na trokut.
A s druge strane razumljivo je da je zadarska vlast prepustila razmožavanje pizza butiga i zato svojim blagoslovom pokriva pobunu ugostitelja protiv srdele i feštica.
I glasno viče: Neće nam se Kalelarga pretvoriti u kužinu! Nego u izvornu hrvatsku piceriju! I tu smo gdje smo: u Pica kat sitiju sve ostalo je tek konobica Stomorica.
MARIO VUKSAN
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....