‘Baloni’ za marašku podigli temperaturu

Proteklih je dana na jedinoj ravnokotarskoj otkupnoj stanici čuvene višnje maraške na škabrnjskim Vlačinama bio pravi kaos: ljudi iz Škabrnje i Prkosa, ali i iz drugih okolnih mjesta, u kojima “maruška”, kako je tamo zovu, odlično uspijeva – satima su čekali kako bi predali u otkup ovogodišnji urod.

Osim zastoja na vagi na jedinom otkupnom mjestu koje je organizirala Poljoprivredna zadruga Škabrnja za potrebe zadarske Maraske, još je veća gužva nastala zbog nedostatka “balona” – velikih plastičnih bačava zapremine od 170 do 220 kilograma - koje je ravnokotarskim kooperantima bila dužna osigurati Maraska, glavni prerađivač višnje Maraske u Dalmaciji.

To se međutim nije dogodilo, odnosno balona nije bilo dovoljno: stvarale su se gužve i redovi nezadovoljnih poljoprivrednika, a velikim pritiscima bio je izložen i Marko Ivković, upravitelj tek godinu dana stare PZ Škabrnja, iako s tim, uvjerava nas, nije imao nikakve veze, odnosno radilo se o propustu na koji nije mogao utjecati.

U gužvi i nervozi koje su, prema riječima očevidaca, nekoliko puta umalo dovele do incidenta i tučnjave, ipak na koncu nitko nije stradao – većina uroda višnje maraske otkupljena je po cijeni od pet kuna po kilogramu, a preostali urod bit će ubran i otkupljen idućih dana.

Bez tog ploda ne bi bilo voćnoga soka Amarene, ali ni cherry brandyja, domaće višnjevače i najpoznatijeg proizvoda Maraschina.

- Ove je godine urod bio vrlo obilan. Sa svojih 120 stabala ubrao sam oko pet tisuća kilograma. Količina i kvaliteta najviše ovise o vremenu cvatnje. Ove godine zrioba nije bila normalna: jake kiše zamijenila su jaka sunčana razdoblja, tako da je plod površinski bio već suh, dok unutra često još nije sasvim dozrio. Ipak, zadovoljan sam urodom jer radi se o desetak godina starim stablima, posađenim nakon Oluje, kakvih je većina na ovome području – kaže Mile Bubnjar iz Prkosa.

On će zaraditi 25 tisuća kuna koje će mu Maraska isplatiti za otprilike mjesec dana od otkupa. Moglo bi se, kaže on, još više zasaditi, kad bi organizacija bila bolja, a inicijativa prerađivača, prije svega zadarske Maraske koja je tradicionalno predvodnik u preradi višnje maraške, jasnije izražena.

Članovi PZ Škabrnja imaju ukupno 250 hektara zasađenih maraškom, s kojih će ove godine biti otkupljeno ukupno 60 vagona ploda. To je puno bolja brojka od lanjske, ali još je daleko od predratne proizvodnje od 180 vagona.

Ravnokotarskim obiteljima u berbi pomažu i najamni berači, kojima se plaća od kune do kune i pol za kilogram ubrane maraške. Po iscrpljujućem suncu to nije lagan posao, pa ga se domaći ljudi, među kojima ima i dosta nezaposlenih, baš i ne prihvaćaju.

Iako četvero ljudi dnevno može ubrati od tisuću do tisuću i pol kilograma maraške, angažirani su uglavnom berači iz BiH, a čak su i oni nezadovoljni zaradom. Zboga toga je PZ Škabrnja ove godine uložila 11 tisuća eura u specijalni stroj za branje maraške, koji u stvari jako trese drvo, nakon čega plod otpada, a skuplja ga veliki hidraulični “kišobran”.

Testiraju ga u voćnjaku Srećka Rogića iz Prkosa, koji kod Vlačina ima 170 stabala maraške, a od iduće godine trebao bi biti u redovnoj uporabi. SEnD Iako je ovo područje epicentar maraške, svima je nama ovo samo dopunska djelatnost jer bi za rentabilno poslovanje trebalo najmanje 5 tisuća stabala.

A i čitava bi organizacija trebala biti puno bolja, jer ako ja moram čekati osam dana da mi pošalju balone za otkup, onda to nije ozbiljan posao. Nisu kod nas ljudi problem, već je Maraska ta koja bi morala znati što hoće – zaključuje Rogić.