Dalmacija Zadar

'život nam nestaje pod nogama'

'Spavamo u kaputima i s kuferima, od stresa smo se razboljeli': stanovnici dalmatinskog mjesta žive u strahu, a nitko im, tvrde, ne želi pomoći

'život nam nestaje pod nogama'

Nikome od mještana istočnog dijela Posedarja nije bilo neobično što su ih u četvrtak prijepodne obišli policajci, a kasno popodne novinarska ekipa Slobodne Dalmacije.

Za svake veće kiše, policija obilazi područje na čiji su rub prije godinu dana postavili upozoravajuće trake ograđujući tada pokrenuto klizište, koje je silne kubike zemlje sručilo u more. Skoro 30 mještana okupilo se da bi javnosti opet "ispričali svoju priču" ili "noćnu moru" koja ih neprekidno vraća na 18. ožujak 2018. kada se "zemlja srušila u more".

U tom dijelu Posedarja, poznatom i kao Staro selo, od tada mještani iz Ulice braće Dežman i Ulice Nikice Gundića sa zebnjom gledaju u nebo strahujući od svake obilnije kiše. Zato im je protekli kišni tjedan probudio stare strahove i podsjetio ih da se u godinu dana na tom vrlo opasnom dijelu brda koje se spušta prema moru nije dogodilo ništa kako bi se njihovi strahovi odagnalo.

Provalija s morske strane, na nekim mjestima visoka deset metara, približava se njihovim kućama i dvorištima, a klizište je i dalje "živo", pokazuju to nove pukotine uz uništena stubišta, napukli zidovi po okolnim kućama. U tom je turističkom dijelu mjesta izgrađeno stotinjak kuća, klizište i odroni izrazito prijete vlasnicima 50-ak kuća uz "rub ponora". Svi oni imaju iste strahove: za život, za imovinu, za posao, jer se skoro svi bave turizmom. A i sezona je opasno blizu...

Liju kiše

– Prvi put se to dogodilo 2010. kod hotela "Lucija", odron je zahvatio oko 150 metara. Ali, lani se klizište proširilo na više od 500 metara uz obalu. Otkako je napravljeno raskrižje na istočnom ulazu u Posedarje, oborinske vode preko naših dvorišta idu prema moru – kaže Ive Brala.

– Nekada su sve vode s okolnih brda te iz pravca Masleničkog mosta kroz 6-7 "tumbina" ispod ceste išle u more. Onda je došla autocesta, pa su se taj ulaz u mjesto i ti tokovi poremetili, upojni bunari nisu dovoljni, pa voda preko nas ide u more i stvara klizište – misli Ivan Klanac.

Najugroženija je kuća Slavka Bolića, vlasnika parcele čija se kvadratura nezaustavljivo smanjuje sa svakom većom kišom.

– Cijeli smo život radili, živjeli smo u Rijeci i pravili ovu kuću. Supruga i ja htjeli smo se vratiti, pobjeći iz gradske gužve i buke, pa ovdje živjeti u miru, ali… Lani se u dvorištu otvorila pukotina dugačka 20 i široka jedan metar, nisam mogao ući u dvorište, pa sam onda sam to premostio armiranim gredama i betonskom pločom. Koštalo me je to, radi se o površini od stotinjak kvadrata, ali to je privremeno rješenje, vidim da se i sada uz taj beton pojavljuju pukotine, klizište još radi.

ekim su ljudima otpadali komadi kuća, zidovi su počeli pucati. Od prošle godine živimo u strahu, bojimo se, kad noću pada kiša, mi ne spavamo, kuferi su spremni da možemo pobjeći, a auto je izvan dvorišta. Od tog stresa razboljeli smo se oboje – govori Slavko Bolić dok nam pokazuje rub brda koje je sve bliže njegovoj obiteljskoj kući.

Slavko kaže da je nekada imao četiri metra šire dvorište, ali ga je voda s vremenom podlokala i – smanjila. Opasna strmina sve je bliže, postavio je ogradnu mrežu, ali ona sigurno neće pomoći ako klizište krene. A ponajviše je zabrinut za djecu.

– Ovdje žive uglavnom mladi ljudi s obiteljima i djecom. Stalno smo tu, nismo mi vikendaši ili turisti – kaže Daniela Bolić, dok je netko od mještana iz pozadine dobacio da su među stanovnicima tih dviju ulica njih 60 posto branitelji.

– Mi smo virovitičko-daruvarska kombinacija, došli smo u Posedarje i ovdje riješili stambeno pitanje svoje obitelji, tu živimo. Podigli smo kredit u "švicarcima" i trideset godina moramo ga vraćati. Treba to otplatiti. Nemamo nekakvo rezervno rješenje ako nam kuća i dvorište potonu, tu nam je sve, tu živimo i naravno da smo frustrirani i u strahu.

Sami održavamo stepenice do mora, saniramo koliko možemo, ali zemljište se podlokava sa svakom velikom kišom, i plima i jugo rade svoje, pa nas potkopavaju i klizište i more. Najgore je s djecom, tko njih može zaustaviti da se ne igraju uz more, pogotovo ljeti. A tada nam dolaze i gosti, bavimo se turizmom, to je dugačka plaža koju kupači vole – objašnjavaju Andrea i Josip Hlavsa,koji tvrdi da je u posljednjih deset godina jednostavno nestalo četiri metra zemljišta.

Veliko – ništa

– Cijelo se brdo pokrenulo. Snimali smo to, evo, pogledajte video, bile su tu i TV kuće, snimke su otišle u svijet, a naši gosti zovu mogu li opet doći u Posedarje, je li sigurno – prisjeća se Robert Milak pokazujući videomaterijale i fotografije prošlogodišnje kataklizme.

– Ma to je bila katastrofa! Sve se treslo, baš je bilo gadno slušati, čini nam se da je potres u odnosu na ovo ništa. Sada spavamo u kaputima, osobne dokumente držimo kraj kreveta da možemo pobjeći ako opet krene – kaže Dijana Dežmalj, uvjerena da se nigdje tako pažljivo ne prati vremenska prognoza kao što je prate stanovnici dviju posedarskih ulica.

– Evo, pogledajte ovu kuću, toj gospođi je bujica potopila i potpuno uništila cijelo prizemlje, morala je mijenjati parkete, uništen joj je namještaj, imala je veliku štetu. Ljudi se žale na sušu, a mi se plašimo svake kiše. Valjda nitko neće reagirati dok netko ne pogine. Nema nam druge nego ostati u svojim kućama, pa kada krenu i mi ćemo "letjeti" s njima – brane se crnim humorom zabrinuti mještani.

A ostalo im je u sjećanju da su s novinarskim ekipama lani ovdje bili i političari, dolazio je i župan Božidar Longin, najavljivalo se i obećavalo. I od tada – ništa!

– Zemlja je 2010. počela padati u more s istočne strane, od hotela "Lucija", samo s tog dijela odrona odvezlo se 30 kamiona zemlje. Bušili su, ispitivali tlo radi izgradnje potpornog zida, govorilo se da će do 15. travnja početi radovi na prvoj fazi sanacije, ali evo, vidite, sada ovdje nema nikoga. A govorili su da će do prošlog ljeta sve biti sanirano. Pa mi smo sami skupili 100 tisuća kuna da bismo spriječili udare mora, pa nas čudi kako Općina, Županija i država nisu reagirale – ogorčeni su mještani Posedarja.

Jedino što im trenutno ide naruku je vremenska prognoza: kiša će uskoro prestati.

Šimurina: Zašto nema elementarne nepogode?! 

– Nitko nam nije objasnio zašto nije proglašena elementarna nepogoda, kao što je bilo u nekim drugim mjestima Zadarske županije, pa nas baš zanima njihova definicija elementarne nepogode. A u zakonu lijepo piše da elementarne nepogode "uzrokuju poremećaje u životu ljudi". Ako ovo nije poremećaj, ne znamo što jest! Da su je proglasili, mogli su povući EU sredstva, a ne nama sada zamjerati da navodno samo želimo "uljepšati plažu"! Još 2010. je Općina županijskim sredstvima napravila projekt sanacije, postoji i lokacijska dozvola, ali se ništa ne događa. Mještani su se organizirali i upozoravali, pišemo dopise i peticije, tražimo da nas netko primi, čak su svakog utorka naši predstavnici išli u Općinu čuti što se događa. Bili smo u prosincu kod dožupana, predali dokumentaciju koju smo poslali i Ministarstvu graditeljstva. I prije dva mjeseca smo tražili da nas netko primi, ali od tada nas nitko nije zvao niti znamo hoće li nas i tko primiti – kaže Mirjana Šimurina, koja je uspjela oko sanacije klizišta okupiti gotovo sve mještane istočnog dijela Posedarja.

Načelnik Klanac: Upast ćemo u nove probleme 

– Za 140 metara odrona napravljen je projekt, sva dokumentacija i zahtjev za financiranje su predani Hrvatskim vodama. Za sanaciju klizišta moguće je, od potrebnih četiri, dobiti dva milijuna, ali bi u tome Općina trebala sudjelovati s 40 posto, a nama je tih 800 tisuća kuna – astronomija. Pokušavamo preko Ministarstva zaštite okoliša smanjiti udio Općine. Za petnaestak dana potpisat ćemo ugovor za sanaciju 140 metara klizišta, ali tu je i novi problem, treba raspisati natječaj, pa će nas uhvatiti i nova sezona, što znači da bi radovi krenuli tek u rujnu – kaže posedarski načelnik Ivica Klanac.
Dodaje da se projekt za sanaciju preostalih 300 metara klizišta radi, te da za sanaciju cijelog klizišta treba oko 12 milijuna kuna. I Klanac strahuje od crnog scenarija i novog pokretanja klizišta, kada bi bilo otvoreno i novo pitanje: je li se nova materijalna šteta ili neka tragedija mogla spriječiti i tko je za to kriv.

Naslovnica Zadar