Zbog kiša koje su obilježile svibanj, a nastavile su padati i u lipnju, putna mreža u Sinjskom polju pretvorena je u rovove.
Najveći dio te mreže, koja vodi do svake parcele, je zemljani put. Kada se crnica nadoji vode, postaje kaljuža. To je poznato svakome tko se u polju bavi proizvodnjom, bilo ratarstvom ili povrtlarstvom. Zato se za odlazak u polje najčešće koristi traktor kao jedino sigurno prijevozno sredstvo.
Budući da svi nemaju traktor, mnogi su prisiljeni za odlazak do polja koristiti druga prijevozna sredstva, u pravilu automobile. Upravo radi toga glavni ulazi u Sinjsko polje nasuti su i predstavljaju makadamsku cestu.
Jedna od takvih pristupnih cesta, odnosno poljskih putova, je ona koja prolazi kroz brnaški zaseok Marići i vodi do mosta na laterarnom kanalu.
Zbog kiša i intenzivnog korištenja na toj cesti, povremeno se stvaraju udarne rupe. Tolike da postaju neprohodne osim za traktore. Upravo takvo je aktualno stanje.
Posljednji popravak te ceste bio je još prošle godine. Tada je nasuta šljunkom i "ispeglana", pa je djelovala poput asfaltne.
Kiše tijekom prošle zime i proljeća cestu su toliko oštetile da je ona još prije mjesec, dva vapila za nasipavanjem. To su uvidjeli i odgovorni, a radi se o gradu Sinju, u čijoj su isključivoj nadležnosti pristupne ceste i poljski putovi, pa su naložili dopremanje šljunka, odnosno jalovine, kako bi se nasule udarne rupe i cijela cesta.
Na tom potezu od nekih kilometar dužine istovareno je desetak kamiona šljunka, koji stoji tako istovaren već oko mjesec dana.
Očito odgovorni iz ureda gradske uprave ne znaju čemu ta cesta služi pa se nisu sjetili naložiti izvođaču, kojemu će sigurno dobro platiti novcem poreznih obveznika, da dopremljeni šljunak i poravna.
Za to vrijeme, dok šljunak stoji i izaziva, korisnici ceste zalaze na njive uz cestu i dovijaju se na sve moguće načine samo da bi nekako prošli i došli barem blizu svojih parcela. Jer vegetacijski period je počeo, nije uspavan poput sinjske gradske administracije.