Vatreni udar na kuće HGSS-a: zlodjelo umova puno opasnijih od običnih piromana

U nedjelju je skupina planinara iz Šibenika, koja se uputila na omiljenu destinaciju na Kurtegića docu na Kamešnici, zatekla zgarište. U tjedan dana ovo je druga zapaljena kuća HGSS-a. Namjerno kažem zapaljena, jer ovaj put doista to više ne može biti slučajnost. Tuga je zavladala u redovima svih planinara, ljubitelja prirode i svih normalnih ljudi koji se pitaju: Zašto?

Kome može smetati nešto što se zove sklonište i spasonosno utočište, nešto što je neupitno korisno ljudima i zajednici? Kakav bolesni um i kakav svjetonazor mora imati taj netko (ili više njih) da ima poriv uništiti tuđi trud, uništiti javno dobro...? Taj um zasigurno sebe nije prepoznao na strani graditelja.

Najlakše bi bilo pretpostaviti da se radi o pojedincu - piromanu, ali ovo je po svemu nešto više od obične bolesti. Puki piroman manifestirao bi svoju predanost destrukciji negdje bliže. Cilj opetovano ne bi bila kuća HGSS-a - ova u Kurtegića docu, kao i ona na Ledenoj kosi u blizini Vrdova ispod Troglava, smještene su tri–četiri sata hoda visoko u planini.

Zato mislim da izbor cilja daje i neke moguće odgovore zašto se to dogodilo? Bojim se da tu nema ničeg osobnog. Ovdje se radi o sukobu svjetonazora, o sukobu sustava vrijednosti, o tužnoj utakmici rušitelja protiv graditelja.

Zašto baš kuće? Zašto baš HGSS? Jedno, doduše temeljito paljenje, uništilo je rad velikog broja ljudi, ali kada se to opetovano dogodilo, tada to sliči na obračun. Ali obračun s kime i čime? Nitko se iz redova HGSS-a i ljubitelja planinara, pravih lovaca, speleologa i ljubitelja prirode, koji su ovaj objekt doživljavali svojim, ali i općim dobrom, ne može sjetiti razloga zašto. Radi se o ljudima koji nisu skloni konfliktima i nisu zadužili druge zlom, nego uglavnom dobrim.

...te nakon požara prošloga vikenda

Simboli dobrodošlice

Zašto baš kuća? Poglavito kuća koja je otvorena svakome, simbol je dobrodošlice. Kuća je pojam spasa i sigurnosti..., a ove visoko u planini uz to su i spomenici ljudske požrtvovnosti i upornosti, neimarstva i dobrote brojnih donatora. Ova je građena godinama, uz puno odricanja. Osim osnovnog kontejnera, koji je prebačen helikopterom, gotovo svaka daščica, svaki čavao, svaki kilogram žala i cementa, svaki prozor..., doslovno je donesen na leđima stotina dobrih i vrijednih ljudi.

Oni su satima i danima u znoju nosili teške terete, meštri raznih zanata dragovoljno su radili visoko u planini, darujući svoje vrijeme i sve ono što znaju. Za javno dobro, za svoj zavičaj, za ljude, čak i one nepoznate koji su tako dobili utočište. Za nešto što će služiti svim dobronamjernima, pa i onima koji to nisu.

Prošli tjedan zapaljena je kuća na Ledenoj kosi i tada smo se pitali zašto? Sada je izgorjela i kuća na Kurtegića docu. Obje su ovih zima i doslovno spasile od smrzavanja nekoliko ljudskih života, pruživši im utočište. Zgarište kuće na Ledenoj kosi otkrio je fra Dražen s društvom, odlazeći kao i mnogi drugi u planinu po duhovnu okrepu, po komadić zdravlja, u potrazi za dobrotom i smislom.

Zatekao je zgarište, zlo i spomenik destrukcije. Zgarište kuće na Kurtegića docu zatekli su šibenski planinari koji su se također u potrazi za zdravljem i smislom zaputili na omiljeno odredište. Upravo zbog svoje omiljenosti i velike posjećenosti prošle godine, ova kuća je nadograđena i proširena.

Ove dvije zapaljene kuće, uz još nekoliko za sada još čitavih (dokle?), HGSS, “Dinaridi” i ljudska skupina “graditelja”, gradili su imajući u vidu da stvaraju nešto puno više od materijalne vrijednosti, jer su one nematerijalne dugoročno, puno veće. One su uvećale sigurnost i olakšale spašavanje ljudskih života, one su otvorile Dinaru i Kamešnicu i pružile mogućnost novog načina korištenja do tada prečesto zanemarenih područja od posebne državne skrbi.

Nakon njihove izgradnje tisuće posjetitelja i turista nahrlilo je u ovaj prostor, željan ljudi i sadržaja koji i te kako trebaju Hrvatskoj i lokalnoj zajednici kojoj daju novu razvojnu šansu. Nakon inicijative HGSS-a pokrenuta je i zakonska zaštita tih dijelova prirode, ne bi li oni što bolje i duže služili na dobrobit ljudima koji ih posjećuju i onima koji od njih mogu sutra i živjeti i osigurati budućnost svojoj djeci.

Planinarska kuća na Ledenoj kosi ispod Troglava, zapaljena tjedan prije

Gradit ćemo još i više!

Je li u pitanju zavist, sebičnost, netrpeljivost i zašto baš obavještajne točke HGSS-a?

Čitajući neke forume i uronjeni u realnost, potpuno smo svjesni određenih diverziteta, pa čak i neprijateljstava prema GSS-u. Prije nešto više od godinu dana netko nepoznat dao si je truda pa je (pod okriljem mraka) nožem rasparao gume na svim vozilima GSS-a u Splitu.

Srećom, to nitko nije platio glavom, jer tog trenutka nitko nije zatrebao pomoć. Najlakše je reći da je to učinio neki luđak, ali u svakom ludilu ima nekog smisla. Ponekad netrpeljivosti dolaze iz nekih krugova i institucija kojima ne odgovara ono što radi GSS, a poglavito način na koji on to radi.

Oduvijek su neuspješne i sebične frustrirali oni uspješni, jer da nema njih, nitko ne bi ni primijetio njihovu osrednjost i samoživost. Zato je piroman ili više njih i krugovi odakle možda potječu, osjetio potrebu uništiti dokaze postojanja drukčijeg, jer one svojim postojanjem ugrožavaju nečiji pogled na svijet, temeljen na zavisti, samodovoljnosti i sitnim interesima. I zato se bojimo da ovo nije kraj.

Bit će i bilo je zavisti i ružnih pokušaja da se i HGSS uvuče u blato. Mi s takvima nismo isti i nismo na istoj strani. Mada znamo da je puno lakše paliti nego mukotrpno graditi, čvrsto obećavamo da ćemo graditi još više. Ako nas netko želi obeshrabriti, tada mu možemo poručiti: Odlučni smo i uporni! Nastavit ćemo s našim radom. Sagradit ćemo još ljepše kuće, ma koliko to bilo teško.
Na našoj strani je sve više dobrih i konstruktivnih ljudi. Destrukciju prepuštamo vlastitoj savjesti onih drukčijih.

vinko prizmić, pročelnik HGSS-a
foto: Duje Klarić / CROPIX i Arhiva HGSS-a