Dalmacija Split

'KO TO MORE PLATIT?

Pročešljali smo sudske spise i otkrili još jedan nevjerojatan 'biser' iz Banovine: Grad Split  nije htio kupiti dio parcele TTTS-u za 550.000 kuna, a sada ćemo za njega platiti 28 milijuna!?

'KO TO MORE PLATIT?

Završni račun stečajnog upravitelja Vedrana Šeparovića u ponovno otvorenom stečaju "Jadrantransa" radi naknadne diobe prikupljenih sredstava vjerovnicima, otkriva da je manji dio suvlasništva zemljišne čestice broj 135/1 na TTTS-u ta propala tvrtka prije više godina prodala za 550.000 kuna.

Kupac je bila zagrebačka kompanija "De Facto Eco", a ugovor je ovjerila javna bilježnica Marija Ivančić iz Solina. Cijena bode u oči, jer se iza spomenutog broja u katastarskoj općini Kamen krije upravo najveća parcela iz 150 milijuna kuna "teške" pravomoćne presude zbog proglašenja nerazvrstanih cesta na privatnim zemljištima, a s kojom presudom su njihovi vlasnici - dr. Nebojša Knežević i s njime povezane osobe i tvrtka "Petra Dura", krenule ovršiti Grad Split.

Konkretno, dio čestice koji je "Jadrantrans" u stečaju za 550.000 kuna prodao zagrebačkoj tvrtki, odgovara upravo onome dijelu parcele za koji je, prema presudi, Banovina dužna spomenutoj Kneževićevoj tvrtki dužna isplatiti nešto više od 17 milijuna kuna glavnice i još oko 11 milijuna kuna nakupljenih kamata.

Zagrebačku tvrtku "De Facto Eco" osnovao je Dragan Rajaković iz Splita, koji se u sudskom registru do prošle godine vodio kao njezin direktor. Upitali smo ga o kupnji tog zemljišta, no on tvrdi da mu to nije poznato i da se to nije dogovorilo u vrijeme kada je on bio u toj tvrtki.

Od njega je firmu preuzeo Ante Samardžić koji je široj javnosti poznat po tome što je u kuli Ćipiko u Kaštel Novom, koja je spomenik kulture, u Kaštelima htio urediti hotel, a teretilo ga se i za bespravno dograđivanje i mijenjanje izgleda povijesnog objekta.

Da priča oko pokušaja ovrhe nad Gradom bude još "luđa", u oglasu "Jadrantransa" u stečaju iz 2007. godine za prodaju tih 1474/10000 suvlasničkih dijelova zemljišne čestice broj 135/1, navodi se kako se radi o "cesti i prostoru oko objekata na TTTS-u". Znači, javnost i odgovorne osobe u splitskoj vlasti su trebale znati da se već tada izrađene ceste prodaju u stečajnom postupku dodatašnjeg vlasnika.

Zato smo upitali stečajnog upravitelja Šeparovića jesu li nekadašnje gradske vlasti možda podnijele izlučni zahtjev u stečajnom postupku "Jadrantransa" tvrdeći da ceste ne mogu biti predmet prodaje i da se zbog toga moraju izvući iz stečajne mase kako ne bi pratile pravnu sudbinu stečajnog postupka. Evo čega se Šeparović prisjetio iz tog vremena:

- Između 2002. i 2004. godine s Gradom smo održali više sastanaka jer smo im nudili da u stečaju "Jadrantransa" kupe ona zemljišta na TTTS-u koja su u naravi prometnice. Zapravo smo inzistirali da oni budu kupci. Ali, u Gradu za to jednostavno nisu pokazivali interes. O tim sastancima negdje imam zapisnike.

Upravitelj propalog prijevozničkog poduzeća dodatno pojašnjava:

- "Jadrantrans" je bio samo suvlasnik zemljišta na kojem su prometnice, a ostali suvlasnici bile su tvrtke "Brodomerkur", "Sava", "Dalma"... Znači, htjeli smo Gradu prodati naš suvlasnički dio, a koliko se mogu sjetiti, oni su tvrdili da ta infrastruktura na TTTS-u nije napravljena kako je trebala biti.

Šeparović je naveo i imena dvoje dugogodišnjih gradskih pročelnika koji su, prema njegovu sjećanju, bili na tim sastancima.

Pitamo ga je li nakon nedavnog izbijanja afere zbog moguće financijske blokade Banovine itko iz nadležnih tijela od njega tražio tu dokumentaciju.

- U više su navrata su predstavnici Državnog odvjetništva pregledali dokumentaciju, ali to je bilo prije deset godina. Zanimalo ih je rješenje Fonda za privatizaciju i kako su te čestice unesene u temeljeni kapital poduzeća "Jadrantrans". Naime, radi se o česticama koje nisu bile upisane kao prometnice, ali su u naravi to bile - kaže Šeparović.

Naslovnica Split