Ovu priču o jednom sudbinskom prijateljstvu možemo započeti 22. studenoga 1994., kad je u ranim popodnevnim satima Dena parkirao naš kombi pred stadionom Luz u Lisabonu. Bio je utorak, a na put smo iz Splita krenuli u subotu navečer: tih 3200 kilometara prevalili smo za oko 65 sati.
Igrom slučaja, upravo sam ja prvi izašao iz kombija. Desnu sam nogu već stavio na tlo, a lijeva mi je još bila u kombiju kad mi je prišao taj nepoznati mladić u dresu Benfice: krupnim crnim očima gledao je u mene i nešto me pitao.
“Es u Torsida Split?” razabrao sam mladićeve riječi: pita jesam li ja splitska Torcida.
Bio sam u nezgodnom položaju za tučnjavu, jer mi je pola tijela još uvijek bilo u kombiju. Instinkt mi je šaptao da se ništa loše neće dogoditi, ali sam bio svjestan da smo parkirali...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....