Dalmacija Split

umjetničko-graditeljski pothvat

Obitelj Pavić u svom je dnevnom boravku napravila čudesan prizor: Dođite u Spinut i pogledajte naše božanske jaslice!

umjetničko-graditeljski pothvat

Pravo malo božićno čudo odvija se ovih blagdanskih dana u Spinutu, u dnevnom boravku obitelji Pavić. Ne samo da je šjor Ivo svojim rukama izradio jedne od najprostranijih, najoriginalnijih i najljepših jaslica koje smo ikada vidjeli u Splitu, nego preko toga svog umjetničkog i graditeljskog pothvata svjedoči već pomalo zaboravljenu bit najradosnijega kršćanskog blagdana – vrata njegove kuće otvorena su za sve ljude dobre volje koji žele probuditi radost u svom srcu.

Jer kad jednom vidite njegove jaslice, koje su zauzele čitavi dnevni boravak, prisjetit ćete se koliko su vas radovale kad ste bili dijete, te zasigurno otkriti kako je ta radost u vama još uvijek itekako prisutna.

I zato šjor Ivi na vrata kucaju susjedi, župljani iz njegove spinutske župe Pohođenja Blažene Djevice Marije, ali i oni koje nikada nije ni vidio, ni čuo. Zvone na parlafon u Teslinoj 15, a on ih pušta, poziva na peti kat, smije se i samo jednim klikom na daljinski upravljač oživljava novozavjetnu priču o Bogu rođenom u skromnoj štalici.

I zaista, teško je ostati ravnodušan na pravi mali grad, stazice, rasvjetu, špilje, potok, jezero s ribama, tvrđavu, pokretne figure, životinje...

– Kod vas Sveta obitelj zasigurno ne bi ostala bez krova nad glavom – pozdravljamo domaćina, po struci geodeta, i suprugu mu Anitu.

Jaslice nas obaraju s nogu, ne znamo gdje prije gledati, vadimo mobitele, snimamo, fotkamo, svaki detalj naprosto je savršen, i iako ih šjor Ivo radi već 25. godinu zaredom, mi još uvijek ne možemo doći sebi.

– Ma kako ste opet uspjeli nadmašiti samog sebe? Opet ste sve napravili bez nacrta, iz glave? – u nevjerici gledamo domaćina.

– Ove godine nisam počeo na vrijeme, 15. studenoga, već tjedan kasnije. Sinovi i njihovi prijatelji donijeli su cijeli materijal, više od tonu su prenijeli u stan, i onda je krenulo. Radio sam od 10 do 12 sati dnevno, uglavnom klečeći – pojašnjava zašto se teško kreće i pomalo šepa.

Jasno nam je, trebalo je pospajati svu tu struju, vodu, zaštititi parket. Pavići su blagoslovljeni brojnim prijateljima, pa neki od njih imaju svoja zaduženja. Kod jednog se u garaži čuvaju materijal, figure i kućice, dok je prijateljica Ljube ove godine okitila bor.

– Ona je meštar od bora, figure su, tradicionalno, samo staklene. Vidite li novosti, imam nova stabla, rasvjetu koju sam nabavio na izložbi ferati koju sam posjetio u Zagrebu, joj kakav dućan imaju u Gundulićevoj... Imam i novu štalu za konje, vodenicu, a i magarčića. Tamo mi je i tvrđava s Herodom, a opet mi desetak figura nije stalo. Napravio sam 11 kvadrata, da mi je još nekoliko, bilo bi točno što ja želim, ali puno nas je u stanu, nemam se gdje više širiti – krećemo i s brojkama.

– Dakle, pet tisuća matuna za putiće, dvjesto ovaca, pedesetak vunenih, tristo metara kabela, osamdesetak statičnih figura, dvadeset pokretnih, desetak kućica, četiri crkve, pet špilja, dvije fontane, vodenica, dvije vjetrenjače, dva ribiča, 32 produžna kabela.... – za sve to posložiti trebalo mu je 250 sati.      

– Samo je 350 kilograma živog kamena, četiri vreće žala, a koliko tek mahovine, i to raznih vrsta. Tu je i okvir koji predstavlja nebo, a samo zvijezde i repatica imaju više od tri tisuće lampica... Koristim struju od tri, šest, devet, do 220 volti – objašnjava meštar.

Tu je i desetak vatrica, pokretni ribiči, pekari, lončari; doživljaj je potpun. Na najuzvišenijem mjestu, naravno, nalazi se špilja u kojoj se dogodio Božić, Josip i Marija bdiju, a mali se Isus ziba u pokretnoj kolijevci.

Prizor je zaista božanski, i zato Splićani, ne budi vam teško, s malo kave ili nekim keksima, a možda čak i figurama iz jaslica koje ne koristite, prošetajte do Spinuta, pozvonite Pavićima, jaslica je ionako po gradu i crkvama sve manje, a složit ćete se, bolje da propadne grad nego običaji.

Naslovnica Split