Dalmacija Split

sve je prijavila, ali...

Sramotno svjedočanstvo iz splitske bolnice: Na intenzivnoj me dočekao horor! Vezane smo ležale na krevetima i zapomagale, a sestre su imale zabavu!

sve je prijavila, ali...

Ako imate vlastitu priču o lošem iskustvu, nemaru i neprofesionalnosti u hrvatskom zdravstvu koju ste voljni podijeliti kako bismo temu održali u fokusu javnosti i utjecali na Ministarstvo zdravstva, javite nam se na mail [email protected] ili u inbox naše Facebook stranice. Anonimnost je zajamčena.

1. porod: Čim sam došla u rodilište, sa svojim trudovima, iako sam bila otvorena tek 1 cm, klistirali su me i spojili na drip (da ubrzaju stvar). Cijelo vrijeme morala sam ležati na leđima, jer sestra nije mogla drugačije pronaći otkucaje na CTG. Doktor mi je probušio vodenjak te sam tako u plodnoj vodi, u nesnosnim bolovima, potpuno mokre spavaćice provela 16 sati! Liječnici i sestre su se izmjenjivali, tu i tamo provjerili su stanje grlića maternice i odlazili.

Nekoliko puta sam skoro izgubila svijest od bolova i položaja na leđima koji me gušio. Molila sam da me podignu, daju mi neki jastuk, ali ništa. Jedan liječnik je bio zabrinut i spomenuo carski rez, ali doktorica, čija je smjena tek počela, rekla je da ima još vremena. Nakon nekog vremena i babica je zabrinuto spomenula carski rez, ali doktorica se oglušila. Nije me ni pogledala.

Beba bez kisika

16 sati neprekidnih trudova - otvorena 4 cm, dobijem nagon za tiskanjem kojeg pokušavam kontrolirati, ali ne mogu. Doktorica viče na mene da ne tiskam, otkucaji bebinog srca su u stalnom padu, nastane strka, hitno me otkopčaju sa svega, nitko ništa ne govori, spremaju me za carski rez , kažu bebino srce se slabo čuje.

Beba je ostala bez kisika, rođen hipertoničan, sa opistotonusom, modar, popucanih kapilara na kapcima i ranom na glavi. Godine i godine vježbanja i terapija dovele su do toga da je on sada normalan i zdrav momčić, a kad pomislim što je moglo biti, uhvati me jeza. A ja ? Dobila sam upalu pluća od ležanja u mokroj spavaćici, temperaturu 40, jaki mastitis jer nisam mogla dojiti bebu te se i po povratku kući, još 10 dana, nisam mogla brinuti za bebu. Šav od carskog mi se rastvorio i prokrvario, pa je i tu priča dobila svoj nastavak...

2. porod: Poučeni iskustvom, a i saznanjem da nosim veliku bebu ( 4500g) sa prethodnim carskim rezom i operacijom grlića maternice, ovaj put suprug i ja platimo carski rez "na ruke" doktoru u bolnici, onako ispod stola: 400 eura. Bilo nas je strah za bebu, bojala sam se ponovljenog scenarija i forsiranja poroda. Doktor je obavio carski rez, nakon što sam potpuno gola, raskrečena na stolu i izložena pogledima svih koji su se nalazili u sali čekala da se pojavi anesteziolog (pola sata), beba je rođena velika i zdrava i sve je prošlo u redu - dok me nisu smjestili u sobu za postoperativni oporavak - intezivna njega.

Tamo je započeo horor koji sam prijavila nekoliko puta svim nadležnim institucijama, ali nisam primjetila da se nešto dogodilo ili da je netko odgovarao. Naime, bio je petak na večer, doveli su me u sobu gdje je već ležalo nekoliko žena nakon carskog reza ili operacije. Bol je bila neizdrživa, sve smo bile nepomične na visokim krevetima, spojene na tlakomjere i infuzije. Pitala sam za bebu, ali dobila sam odgovor da će ga netko donijeti da ga vidim- kad bude vremena za to.

'Pišaj sad'

Pomirila sam se sa tim i prestala pitati dalje. Kasnije, u toku večeri jedna sestra je došla sa posudom za mokrenje i dala mi je uz riječi : "Pišaj sad jer posli više neš imat prilike". Pokušavala sam se pomokriti, ali uz jake bolove nakon operacije i u ležećem položaju, te uz sestru koja je nervozno tapkala kraj mene nikako nisam uspijevala. Živčano mi je uzela posudu i odnijela drugoj ženi i tako redom od jedne do druge.

Nakon što je to obavila, počela nas je sve gurati u krevetima u jedan stražnji dio prostorije. Nitko nije znao zbog čega. Poslije nam je sve bilo jasno. nakon sat vremena je počelo: zabava, muzika, smijanje , hihotanje, urnebes. Jedna je žena, tek operirana na maternici povraćala preko kreveta, gušila se u povraćanju, a mi joj nismo mogle pomoći, vezane u krevetima, nismo se mogle pomaknuti i vikale smo : "sestro...sestro!!!!".

 Ni glasa ni stasa od sestre na intezivnoj njezi!!! plakale smo od bolova, nemoći i straha. Došlo je i jutro- vizita. kaže doktor vi danas idete na odjel, a ja sam bila sva sretna jer ću napokon otići iz ovog pakla . Pitam doktora kada mogu vidjeti bebu, a on u čudu pita sestru kako to da mi još nitko nije pokazao dijete nakon poroda? Sestra na to odgovori: " Ma vidila je ona dite, samo se ne sića, šta ona zna šta je vidila!" i počne se smijati. A meni oči pune suza i kažem doktore nisam vidjela bebu. I on naredi da se dijete donese.

'Ne zovite je, spava'

Taj dan nisam otišla na odjel, nije bilo mjesta, a sestra me pokušala uvjeriti kako mi je tu bolje, tako je prošla još jedna horor noć bez da držim svoju bebu, bez dojenja, sa mislima da mi je u predrađaonici torba puna stvari na koju nitko ne pazi. konstantno čujem.

Zvoni telefon, a sestra odgovara: "spava, ne može pričat, ne zovite" to je bio moj muž koji me nikako nije mogao čuti, niti su mu davali informacije o meni ni o djetetu. Liječnici su prolazili i svi se čudili kako još nisam na odjelu, ali nitko ništa nije učinio po tom pitanju. Prođe i taj dan. Sljedećeg jutra moj je suprug napravio šou na odjelu i krevet se stvorio u roku od odmah. Žene koje su imale carski rez isti dan kao i ja, već su polako hodale, a ja nisam imala snage ni za što, nakon 3 dana provedenih vezana u krevetu. Sve ono što bi trebalo biti lijepo u donošenju jednog bića na svijet, meni je uništeno,a najviše moje dostojanstvo.

Naslovnica Split