Petero djece, jedna plaća, a svi sretni - kako to? Ova mlada obitelj iz Kaštela ima odgovor: Kad nam se rodilo prvo dijete, nismo imali doslovno ništa...

Slušajući vapaje hrvatskih političara, svih mogućih udruga i zadruga, crkava i stručnjaka o demografskoj propasti naše države, čovjek bi pomislio kako smo, eto, sve sile, svu pamet, sredstva, dobru volju i beskrajnu energiju uložili u dobrobit mladih obitelji, koje će, eto, sad, nakon svih mjera, paragrafa, članaka zakona, zahtjeva, istraživanja, podataka i teza prionuti obnovi raseljene nam domaje.

Kad ono - ništa.

Ne samo da je ništa, nego se sve svodi na gomilanje fraza i priča, zgražanja nad poraznim statistikama, dijeljenje jednokratnih pomoći i međusobno prepucavanje čija je ideja bolja.

A kad ono zastoj. Zapravo ne zastoj, nego nas je svakim danom sve manje, rodbina, prijatelji i poznanici nestaju, razredi se ukidaju zbog manjka djece, a na ulici kad pitaš za neko...