Dalmacija Split

ništa nije poduzeo

Svjedočanstvo Splićanke I. Š., nekadašnje studentice teologije: Nadbiskupa Barišića sam prije 15 godina upozorila na devijantne sklonosti svećenika iz Sv. Frane

ništa nije poduzeo

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić još je prije 15 godina dobio informaciju o jednoj od žrtava fratra iz samostana sv. Frane u Splitu pa je mogao znati što navedeni fratar – kojeg je, eto, 15 godina poslije i suspendirao – radi s dječacima.

Proizlazi to iz svjedočanstva Splićanke I.Š., nekadašnje studentice teologije, a danas majke troje djece, s kojom smo razgovarali i koja je, kaže, osobno u razgovoru 2003. godine upozorila nadbiskupa na to što fratar radi u navedenom splitskom samostanu.

– Za Uskrs te 2003. godine, sjećam se, došao nam je otac momka koji je bio najbolji prijatelj moga supruga. On je tad doznao od sina što se dogodilo i rekao nam je da bi išao na tog fratra mačetom, baš se sjećam tog detalja. Kazali smo mu da bi time napravio samo još veću štetu, da bi uništio cijelu svoju obitelj i da zlo nije odgovor na zlo, a oni su vrlo duhovna i pobožna obitelj. Tada sam studirala teologiju i kad sam dobila informaciju da se događa strašna stvar u samostanu sv. Frane i da je žrtva najbolji prijatelj mog danas pokojnog supruga, nisam imala drugog izbora nego otići nadbiskupu Marinu Barišiću u Zrinsko-frankopansku ulicu i sve mu ispričati – kazuje naša sugovornica, dodajući da je na razgovor za Slobodnu Dalmaciju pristala jedino zato jer je žrtva "divan čovjek i prijatelj koji nikad ništa nije tražio od mene osim ovog razgovora".

Opisuje nam kako je izgledao susret s prvim čovjekom Splitsko-makarske nadbiskupije.

– Nije mi bio problem doći do njega ni sjesti u stolicu nasuprot. Rekla sam mu tada kako stvari stoje, da to što govorim nije ni trač ni šala i da je obitelj žrtve vrlo uznemirena i pogođena, da je to jedna velika nepravda, da je život toga momka paraliziran... Po njegovu stavu i suzdržanosti, a nije mi postavljao nikakva potpitanja, vidjela sam da ga sve to ne dira, stvarno sam imala takav dojam. Nije bio uopće zainteresiran da dobije od mene više informacija od onoga šta sam mu ja tada rekla. Nije bio neugodan prema meni, ali mi njegov izraz lica i stav nije ulio nikakvu nadu da će reagirati i da će išta učiniti. Kad sam mu kazala što znam, ništa nije rekao, možda je bio tek neki uzdah, koliko se sjećam – iznijela nam je naša sugovornica.

Kaže i da je o svom susretu s Barišićem kazivala prijateljima kad bi se povela tema vezana uz Crkvu i Sv. Franu te da smatra da je napravila ono što je mogla time što je upozorila sam vrh Crkve na moguće zločine koji su se događali u njihovu samostanu. Ističe da je sve ovo spremna ponoviti i na sudu, DORH-u i policiji, gdje god treba.

A sama žrtva pohotnog fratra, danas 39-godišnjak iz Splita, čiju je priču kako i on sam tvrdi I.Š. prenijela crkvenom poglavaru, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju otkriva što je proživio u samostanu sv. Frane krajem devedesetih godina prošlog stoljeća.

– U samostan sv. Frane došao sam kao student preko studentskog vjeronauka. Jednog je dana, a živjeli smo blizu Sv. Frane, mater ispod vrata našla pismo koje je potpisao taj fratar. U pismu je pisalo bih li ja želio s njim ponekad otići na večeru i malo se družiti s njim. Do tog pisma, nismo nikad bili u osobnom kontaktu, a na vjeronauku sam tad bio već nekoliko mjeseci. Bilo mi je sve to čudno. Tada sam imao 20 godina, no izgledao sam dosta mladoliko. Nakon tog pisma sam, koliko se sjećam, nakon jednog vjeronauka pristupio fratru da vidim što on to hoće.

 

Nakon tog susreta počeo me pozivati u svoju sobu, da dođem nakon vjeronauka da se družimo i razgovaramo. Nisam tada imao nikakve sumnje o kome se radi i naravno da sam pristao doći. Ne znam jesam li bio drugi ili treći put kod njega u sobi, no on se u jednom trenutku skinuo gol do pasa i rekao: "Sjedni, raskomoti se, osjećaj se slobodno, možemo biti kao prijatelji." Ništa nisam slutio, a u jednom trenu je naglo došao i skinuo mi hlače. Počeo je govoriti nešto u stilu kao "htio sam samo viditi imaš li dlaka dolje jer nisam na tijelu primijetio da si dlakav pa sam htio vidjeti jesi li dolje dlakav". To je bio jedan tako čudan trenutak.

Rekao mi je da mogu i ostati tako gol. Ništa se nije događalo dalje taj put, samo je ponavljao da smo mi prijatelji, da možemo biti goli. Priznajem, sve mi je to bilo čudno, ali gledao sam ga kao svećenika. Nisam tad imao ni iskustva ni saznanja da među svećenstvom ima pedofilije i homoseksualnosti – govori nam 39-godišnjak, na kojeg je susret s pohotnim fratrom ostavio trajne posljedice. Kaže da su njegova intimna druženja s fratrom trajala nekoliko mjeseci, da ga je on gotovo svakog tjedna zvao kod sebe u sobu.

– Nekad su to bili razgovori, a ponekad bi rekao: "Skini se, opusti se, dođi izmasiraj me", i tako to. Nije me nikad nudio alkoholom, to stvarno ne mogu reći. Sjećam se jednog događaja koji je, kad sad razmišljam, bio okidač da shvatim što se zaista meni događa i tko je on. Bili smo na palačinkama u jednom lokalu u gradu, sjedili smo za stolom i razgovarali, a stol do nas sjela su dva pripadnika UNPROFOR-a. Primijetio sam da pogledavaju prema nama i u jednom je trenu jedan rekao drugome na engleskom: "Kladim se da ovaj mlađi također uživa..."

To mi je bio šok, počele su mi se razne misli vrtjeti po glavi, šta uživam, kako on to misli... Bio je to jedan od okidača koji mi je počeo otvarati oči jer, ne znam je li to pravi izraz, ali mogu reći da sam bio pod nekom vrstom hipnoze koja je bila zasnovana na bezuvjetnom povjerenju u crkvene strukture. Tad nisam znao da u Crkvi postoji Sotona i da ima puno zla. To je bio nekakav blokator neke prirodne zaštite da prepoznam što se to zapravo događa – kazuje naš sugovornik, te dodaje da mu i danas oni koji znaju što je proživio postavljaju pitanje zašto jos tada nije reagirao.

Zašto je nastavio dolaziti u fratrovu sobu nakon što ga je prvi put skinuo?

– Mislim da je pravi odgovor da sam imao bezrezervno povjerenje u crkvene strukture; mislio sam da je Crkva sveta i zaštićena od zla, a da na svećenicima kao Božjim pomazanicima ne može biti zla. On je baš pod tom krinkom svoga svećeništva tražio svoje žrtve. Sve dok nisam po medijima počeo čitati ispovijesti žrtava, bio sam uvjeren da sam jedina žrtva. Među nama nikad nije bilo nikakvog seksualnog ni oralnog odnosa, ali me je dirao za spolni organ nekoliko puta...

Bio je vrlo vješt manipulator. Nikome nisam imao snage to reći, osim svojim roditeljima, i to nekoliko godina poslije. Čuvao sam to u sebi, oni su vidjeli da sam u depresiji, da imam psihičkih problema. Nisam im rekao sve detalje, nego ono najosnovnije, da me uhvatio za spolni organ, da je pokušao nešto sa mnom.

Moj otac je to rekao mom najboljem prijatelju, koji je bio izvanredna osoba. On i njegova supruga su odmah reagirali, počeli su nazivati njegovu rodbinu, a ona je stupila u kontakt s nadbiskupom i sve mu to rekla i ja sam to znao. Pitate me zašto ga sam, osobno, nisam kontaktirao i sve mu rekao? Nisam imao snage suočiti se s tim da mi identitet možda bude otkriven, da ne bih bacio ljagu na obitelj, i nisam, mogu to sad reći, imao ni povjerenja u njega – govori naš sugovornik s mukom se prisjećajući događaja koje je, veli, duboko u sebi potisnuo. Kaže dalje da su druženja s fratrom prestala nakon jedne situacije kada mu je fratar u sobi naglo prišao, zagrlio ga i pritegao prema sebi te "mi je uvalio jezik u moja usta i počeo me ljubiti".

 

– Instinktivno sam ga odgurnuo i rekao mu da "što to radi". Počeo se smijati i palucati ispruženim jezikom lijevo-desno poput zmije, vidio sam da je tad bio prilično seksualno uzbuđen. I tad sam na neki način prihvatio ono što možda nisam svjesno htio prihvatiti, a to je da je riječ o homoseksualcu, pedofilu, vidio sam s kim imam posla...

To je bio zadnji put kad sam bio kod njega, nisam više dolazio ni u Sv. Frane iako me je pozivao. Zvao sam ga jednom poslije i rekao mu da hoću razgovarati. Našli smo se u gradu i prošetali te sam mu rekao da mi smeta sve što se događalo, da imam velikih problema zbog toga. On mi je na to rekao: "I pretpostavljao sam da bi ti to moglo smetati..." Više mi se nikad poslije nije javljao, niti ja njemu.

Kad sam sve poslije ispričao svojim roditeljima, otac mi je rekao da ga je vidio da ulazi u svoje auto s mladićem koji je bio vrlo slične građe kao ja – kaže nam 39-godišnjak.

Veli kako mu supruga njegova najboljeg prijatelja, nakon razgovora s nadbiskupom, nije iznosila nikakve detalje susreta te da je "zastrašujuća spoznaja da je on prije 15 godina znao za to što fratar radi".

– Sve ovo što mi se dogodilo nije moju vjeru i mene kao vjernika pokolebalo. No, sad samsvjestan da se duboko u crkvi nalazi Sotona i da je djelovao preko ovog svećenika. Sad znam da Sotona ima svoje svećenike unutar koji rade na tome da se Crkva uništi i razori. Mislim da nadbiskup snosi velik dio krivnje za ovo što se dolje događalo jer je bio na funkciji s koje je mogao  odavno reagirati, znajući da je upravo žrtvama teško to izbaciti iz sebe, da se srame, da se boje da će biti stigmatizirane... I nakon toga što je preko posrednika doznao, on nakon svega ne reagira. To je meni strašno – s puno gorčine u glasu zaključio je svoju priču naš sugovornik.

'Provjerili smo, 2003. nije bilo navedenih saznanja'

Pokušali smo, naravno, i od nadbiskupa mons. dr. Marina Barišića dobiti komentar cijele ove priče te smo Nadbiskupskom ordinarijatu Splitsko-makarske nadbiskupije poslali e-mail s pitanjem je li 2003. godine, dan ili dva poslije samog Uskrsa, nadbiskup razgovarao s jednom ženskom osobom koja mu je tada kazala za spoznaju o mladiću koji je bio žrtva fratra iz Sv. Frane. Pitali smo i što je, kao nadbiskup, učinio da provjeri istinitost te informacije te je li tada poduzeo bilo kakve mjere prema prozvanom fratru.

"Informaciju koju imate smo provjerili te Vam odgovaramo da 2003. godine nije bilo navedenih saznanja", sve je što smo dobili kao odgovor iz Nadbiskupskog ordinarijata.

Naslovnica Split