Mozaik Život

Duša kod kuće

Atraktivna Brazilka u domovini je radila za Chanel, Dior i Armani, no sve je ostavila i došla u Split: otkrila nam je kako se provodi u Dalmaciji i što je dovelo u naše krajeve

Duša kod kuće

Ljudi s ovog našeg područja su se zbog raznih razloga često iseljavali u daleke države i mnogi od njih se više nikada nisu vratili natrag u Hrvatsku. Tamo gdje su pronašli utočište i posao osnovali bi obitelj, a njihova djeca i unuci su s vremenom zaboravljali svoje korijene. Naravno, ima i onih što nikada nisu smetnuli s uma odakle su im preci došli pa nastoje održati kontakte, naučiti jezik, pa čak i posjetiti domovinu predaka. Među takve spada i 27-godišnja Barbara Schneider iz brazilske Curitibe, glavnog grada savezne države Parana.

Premda po prezimenu nitko ne bi kazao da lijepa Barbara ima korijene u Hrvatskoj, priča te obitelji jasno ukazuje da krv nije voda, pa čak i kada prođe cijelo jedno stoljeće. Naime, njezin pradjed Mate Matija Mudrovčić iz Novog Vinodolskog, rođen 1896. godine, je u Južnu Ameriku stigao 1913. godine. Nekoliko godina kasnije je dobio španjolsku gripu i liječio se u bolnici u brazilskom gradiću Sao Jose dos Pinhais blizu Curitibe. Tom se prilikom zaljubio u medicinsku sestru Berthu Weinske, rođenu 1900. godine u Berlinu.

Vjenčali su se 1919. godine i kasnije dobili dvije kćerke – Edith i Udine. Barbarina baka Edith Mudrovčić kasnije se udala za Nelsona Theodora Schneidera, porijeklom Nijemca, te dobila dvoje djece – kćer Doris i sina Nelsona Theodora Schneidera, koji je zadržao majčino i djedovo prezime Mudrovčić. Nelson Theodoro je kasnije oženio Giselle Christine, ženu talijanskog porijekla, te 4. rujna 1990. godine dobio kćer Barbaru.

Barbarina baka Edith (umrla 2017. godine) i njezin otac Theodoro nikada nisu zaboravili na Hrvatsku i Novi Vinodolski pa se eto i na drugom kraju svijeta često pričalo o obiteljskim korijenima. Stoga je Theodoro već nekoliko puta letio iz Brazila i svaki put se oduševio boraveći u domovini svog djeda Mate. Njegova kćer Barbara, naravno, ima brazilsko državljanstvo, ali je s obzirom na djeda Schneidera mogla također uzeti njemačko državljanstvo. No, na nagovor oca se umjesto toga odlučila uz brazilsko uzeti i hrvatsko državljanstvo.

Barbaru Schneider upoznali smo u Splitu, gdje boravi u sklopu programa učenja jezika i povijesti Hrvatske, koji je pokrenula naša vlada preko Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Zajedno s još dvadesetak polaznika, većinom iz Argentine i Čilea, pohađa ljetni semestar učenja hrvatskog jezika, koji traje od veljače do lipnja 2018. godine.

Plavokosa djevojka iz Curitibe nije prvi put u Hrvatskoj. Već je dolazila u ljeto 2016. godine i u dvadesetak dana s iznajmljenim automobilom napravila malu turneju, najviše po obali vidjevši Rijeku, Zadar, Split, Hvar, Ston i Dubrovnik.

Ipak, najviše joj se svidio Split i njegova okolica usred ljeta, pa se 2018. godine odlučila doseliti u grad pod Marjanom i učiti jezik svog pradjeda Mate.

- Moj otac razumije hrvatski i često surfa na internetu, čitajući što pišu hrvatski portali. Nažalost, ne usuđuje se govoriti i uvijek se žali da mu fali prakse. Međutim, s rodbinom u Novom Vinodolskom i dalje je u kontaktu preko pisama i maila, premda to zbog jezične barijere nije lak zadatak. Meni je osobno privilegija izbliza upoznati život u zemlji odakle je pradjed došao i nastojat ću naučiti više o jeziku, kulturi i običajima, te ih prenijeti svojima u Brazilu, kao i vlastitoj djeci kada ih budem imala – kaže nam Barbara.

Ona je, naravno, oduševljena Splitom, premda je u zadnjih mjesec dana, kao i svi mi, doživjela puno kišnih dana, hladnoću i buru. Međutim, nije joj to tako teško palo s obzirom na to da u 1,9-milijunskom gradu Curitibi često pada kiša i temperature zimi mogu pasti čak i do minus tri stupnja Celzija. Tamo ljeti vrućine nisu pretjerane i temperatura se penje do maksimalnih trideset Celzijevih, stoga se malo zabrinula, čuvši da bi ovog ljeta u Splitu u neke dane moglo biti i "plus trideset osam".

- Uživam šetati po starom dijelu grada i razgledati Dioklecijanovu palaču, iako sam još 2016. godine vidjela ljepote hrvatskih gradova i povijesne građevine. U Brazilu često gledam klasične filmove i slušam klasičnu muziku, pa se ovdje na Starom kontinentu odlično osjećam. Osim toga, romantična sam duša i pronašla sam puno romantičnih mjesta. Znam da možda malo čudno zvuči, ali ovdje u Hrvatskoj i Europi se osjećam kao da mi je duša napokon kod kuće – priča ona.

Brazilka naših korijena gušta i u ljepoti prirode u Dalmaciji, te posebno ističe da su svi ljubazni prema njoj i uglavnom znaju engleski pa je komunikacija lakša dok ne nauči hrvatski. Obožava šoping, dobrim dijelom i zbog toga što se uvjerila kako su ženska odjeća i obuća dvostruko jeftiniji nego u Brazilu. Posebno joj godi sigurnost koju pruža Hrvatska, iako je malo čudi da u zimsko doba iza 22 sata nema puno ljudi po centru Splita.

Kaže da u velikim gradovima Brazila, kao što je Curitiba, ima puno kriminala i ljudi se na ulicama s razlogom ne osjećaju sigurno. Često se događaju razbojstva i pljačke, bude i vatrenih okršaja među pripadnicima lokalnih bandi, a Curitiba je 2016. godine svrstana na 44. mjesto u grupi od pedeset svjetskih gradova s najvećim brojem ubojstava.

- Mnogi zato uopće ne šetaju ulicama nego se isključivo voze u automobilima od kuće do posla ili šoping centra, s time da na stakla lijepe folije kako potencijalni ulični napadači ne bi vidjeli tko se nalazi u vozilu. Osim toga, bogatiji kupuju čak blindirane automobile. Nažalost, problem kriminala Brazil unatoč brojnim policijskim snagama i dalje ne može riješiti – priča ona.

No, uvjerava nas kako Curitiba i Brazil uopće imaju i puno pozitivnih strana. Primjerice, Curitiba je grad s najmanje nepismenih, primjer je organizacije javnog transporta autobusima i smatra se glavnim centrom ekološkog pokreta i dosta se računa vodi o čišćenju javnih površina, sadnji drveća i reciklaži otpada. Favele u Curitibi nisu tako opasne kao one u Sao Paolu ili Rio de Janeiru, nego se tamo može doći uz uvjet da uvijek budete na oprezu.

Kao i brojni građani Brazila, ljuta je na tamošnje političare jer smatra da bi mogli puno više učiniti za građane i kvalitetu života. Pred dvije godine je Brazil bio u jako lošoj gospodarskoj situaciji i zbog brojnih javnih protesta je u kolovozu 2016. godine s dužnosti morala odstupiti tadašnja predsjednica Dilma Rousseff. Na dužnosti predsjednika je sada Michel Temer i situacija je bolja, iako su korupcija, te kriminal političara i dalje trn u oku građana. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je prosječna plaća političara u Brazilu oko 40.000 eura mjesečno i da imaju brojne dodatne beneficije.

- Nažalost, nekim političarima ni to nije dovoljno nego i dalje kradu novac od poreza koji bi trebao biti uložen za edukaciju, zdravstvo i poboljšanje infrastrukture i života u gradovima. To će se svakako promijeniti u budućnosti, ali treba vremena. Brazil je ipak ogromna zemlja sa 207 milijuna stanovnika, pa baš ni nije lako stvoriti radna mjesta za sve i zadovoljiti najšire slojeve društva – misli Barbara.

Naočita plavuša iz Curitibe je vodila računa o svojoj edukaciji pa je završila dva fakulteta – na Pontifica Universidade Catolica do Parana je nakon pet godina pohađanja dobila diplomu fizioterapeuta, dok je trogodišnji studij na Universidade Positivo okončala lani s diplomom dizajnera interijera.

Unatoč studiranju pronašla je vremena i za modnu karijeru u Brazilu. U Curitibi je brojni znaju po tome jer je radila za ugledne modne kuće kao što su: Dior, Armani, Chanel, Hilfiger, Burberry, Prada, kao i za lokalne brendove poput Cavalere, John Johna, Osklena, Cavalere, Zompa, Dudaline, Ellusa, Colccija... U svom gradu je stekla ime u toj branši te brojna poznanstva, stoga nije čudo da radi i kao influencer na internetu. U rujnu 2017. godine otvorila je profil na Instagramu, gdje između ostaloga reklamira odjeću i kozmetičke proizvode. Ima dosta pratitelja i brojnih upita žena za savjete u pitanju oblačenja, ljepote, make-upa... Zbog dobrog odaziva pratitelja, vjerojatno će napraviti i YouTube Channel.

Kad smo pričali o toj njezinoj zanimaciji, kazala je zanimljiv detalj o tome kako Brazilci - kao uostalom i drugi Južnjaci - puno računa vode o vanjštini i lijepom oblačenju. Oni bogatiji idu na estetske operacije, dok siromašniji također nastoje izgledati privlačno unatoč manjku novca.

- Puno je primjera da žene plate puno novca za neku stvar od Chanela iako jedva spajaju kraj s krajem. Sve je to lijepo i krasno, ali držim da bi ljudi kod nas malo više trebali misliti na kulturu. U Brazilu na Europu gledamo kao mjesto gdje se vodi računa o izgledu, ali se dosta ulaže u pristojno međuljudsko ophođenje i kulturno uzdizanje jer je to bitno u društvu. Zato se Brazilci, iako to neće rado priznati, uvijek osjećaju inferirorni u odnosu na Europljane.

- A kako se u Brazilu gleda na Hrvatsku?

- Kod nas svi znaju za Hrvatsku kao odličnu destinaciju za ljetne zabave. Popularnost je nevjerojetno porasla zadnjih godina nakon što su brojni bili na Jadranu i oduševili se ljepotom prirode i zabavama uz more. Hvar je najpoznatiji, iako je privlačan i Ultra festival. Nije tajna da svi u Brazilu vole partyje uz more i glazbu, i Hrvatska im je itekako atraktivna.


Doći ću na Poljud da čujem Torcidu

Barbara je još pri prvom posjetu Splitu na zidovima uočila brojne natpise Torcida, što ju je iznenadilo. Naime, svaki klub u Brazilu ima svoju Torcidu, odnosno navijače. Primjera radi, za Flamengo navija Torcida Rubro-negro, Fluminense ima Torcidu Tricolores, dok ljubitelje Santosa svi znaju kao Torcidu Jovem.
U međuvremenu je dobila objašnjenje o porijeklu imena navijača splitskog Hajduka, pa je znatiželjna i namjerava doći na utakmicu na Poljud i vidjeti kako to navija splitska Torcida.


- Kakva je situacija u Amazoni, koju Europljani smatraju plućima planeta?

- Najviše imigranata iz Europe je stiglo na jug Brazila u savezne države kao što su Parana, Rio Grande do Sul i Santa Catarina, pa je u tom dijelu države više bogatstva. Nažalost, sjever i središnji dio su siromašniji, a tome dijelu pripada i Amazonas. Zbog klimatskih promjena smo i mi postali svjesni važnosti amazonske prašume i sve se čini da se sačuva što veće područje. Ipak, nisu svi tog mišljenja, naročito predstavnici industrije, pa se opiru željama domaćih i stranih ekoloških udruga.


- Kada pričamo o Brazilu, ne možemo zaobići nogomet. Kakva je situacija sada nakon Svjetskog prvenstva prije četiri godine?

- Mnogi misle da su organizatori osramotili zemlju jer neki stadioni i hotelski kompleksi nisu bili završeni na vrijeme. No, zato smo dobili reklamu u cijelom svijetu. Nogomet je i dalje popularan u Brazilu, ali ljudi više masovno ne odlaze na utakmice. Prvi je razlog što se boje čestih incidenata i nasilnih obračuna navijača, a drugi je visoka cijena ulaznica. U mom gradu najjeftinije koštaju 24 eura, dok su skuplje barem 50 ili više eura. U Curitibi su dva kluba – Atletico Paranaense je dobar, a prosjek gledatelja im je 17.000. Coritibu je 1909. osnovao Nijemac Frederico Fritz Essenfelder i bila je prvak samo 1985. godine. Slavna imena tog kluba su: Dirceu, Rafinha, Adriano Correia i vratar Dida. No, lani su u Brasileirao prvenstvu bili loši i u prosjeku ih je gledalo 13.000 navijača. Na kraju su ispali u Drugu ligu zbog gol-razlike od jednog gola u odnosu na Vitoriju.

 

Naslovnica Život