Tko je prije dvadeset, trideset godina kupovao bilo kakav stan ili kućicu u splitskom Varošu, bio je izložen sažalnim pogledima rodbine i prijatelja. Iz Varoša su tada mudriji odlazili, a samo oni kojima je ideja kupnje krova nad glavom u nekom novijem kvartu bila jednostavno preskupa odlučivali su se za ovaj dio grada.
U to vrijeme Varoš je bio na zlu glasu koji je baštinio iz još davnijih vremena – mala tlocrtna kvadratura kuća i stanova, neriješeni vlasnički odnosi, bučno i znatiželjno susjedstvo, slaba i nikakva javna rasvjeta, zapuštena dvorišta u kojima se suvlasničke obitelji teško mogu dogovoriti dokle čija obveza čišćenja seže, narkomanski punktovi gdje se tihi obrt odvijao praktički pred očima dječurlije, a dobrosusjedske prepirke bile su dio temperamentnog društvenog kol...
