Sat na zvoniku što ga je 1932. godine Bogu na čast, a ljudima na svrhu podigla Bratovština Presvetog sakramenta, pokazivao je u četvrtak točno 10.30 sati kad je počelo misno slavlje, a zatim i procesija stobrečkim ulicama u povodu blagdana svetog Lovre.
Ni žega nije spriječila mještane da se, mašući lepezama, okupe ispred crkve kako bi uveličali tradiciju, pa je i naš fotoreporter Joško brišući znoj s čela kazao da mu nije bilo teško doći na Svetoga Lovru jer je i on gorio na roštilju kao mučenik.
U svečanom ozračju koje je pratio miris tamjana, don Ivan Đonlić objavio je s oltara kako je procesija vrijeme molitve, razmišljanja, vjere i radosti.
– Neka najprije za križem krenu muškarci i djeca, a onda žene – pozvao je don Ivan, i tako je i bilo.
Stotinjak vjernika prošetalo je kroz mjesto, prošlo rivom, pa pokraj plaže s koje su kupači znatiželjno pogledavali da vide što se to tamo događa. Uz pjesmu zbora "O Bože, zar si pozvao mene" ponosno se isticao i kip svetog Lovre, što je onome tko ga nosi velika čast.
Kad su ponovno stigli pred crkvu, mještani su poslušali Pavlovu poslanicu Korinćanima iz koje je don Ivan istaknuo da onome tko daje sirotinji pravednost ostaje dovijeka. Takav je bio i sveti Lovre – papa Siksto II. naredio mu je da crkveno blago podijeli potrebitima pa su ga bacili u oganj. Prema predaji, kazao je tiraninu: "Na jednoj sam strani pečen, okreni me na drugu."
Stobrečani su nam kazali kako je u njihovim obiteljima običaj da budu dio časne procesije, te da svetog Lovru kao zaštitnika mjesta baštine od pamtivijeka. Franko Šore otkrio nam je zašto on štuje sveca:
– Cili život dolazin, skoro svake godine. Sada san doša pomolit se da Hajduk prođe Everton.