Konstruktivna rasprava između volontera iz udruge „Prijatelj“ i predstavnika iz Gradske uprave, kako je to najavljeno za večerašnje događanje održano u Chillton baru pod nazivom „Nema invalida u Splitu 2 - film i rasprava“, s ciljem da se otkrije što je posljednjih godina napravljeno u našem gradu kako bi bio pristupačniji osobama s invaliditetom te da se istakne sve što tek treba napraviti, propala je iz razočaravajućeg razloga - iz Banovine se nitko nije pojavio.
Rijetki su se ispričali za svoj nedolazak, a najčešća izlika je bila današnja sjednica Gradskog vijeća koja se održavala ranije.
No to nije spriječilo volontere i okupljene osobe s invaliditetom da kažu što misle o brojnim barijerama s kojima se svakodnevno susreću.
- Hajdemo podignuti šator na ovu temu pa da barem jednom ne pričamo o tome tko je ustaša, a tko partizan, i problem će se riješiti jednom zauvijek. Kad pričam s građevinarima zašto su zgrade nepristupačne za osobe s invaliditetom kažu mi da su arhitekti krivi, a oni odgovornost prebacuju na građevinare ili investitore. Kad mojim ljutitim korisnicima ne radi internet, ja to moram riješiti u nekoliko minuta, a koga ću ja zvati kad ne radi zgrada? - kazao je Edis Mujarić, mladi inženjer računarstva i dodao da bi pomoć trebalo potražiti od EU-ovih institucija.
- Svaki kafić i dućan u gradu ima skalinu, zašto ne bismo po uzoru na Zagreb postavljali prijenosne rampe te tako potaknuli njihovu proizvodnju i stvorili radna mjesta? - jedan je od prijedloga iz publike.
Na raspravi je prikazan i film volontera koji su zabilježili akciju „Nema invalida u Splitu 2“, održanoj u listopadu prošle godine, kada su na nekoliko sati Splićani mogli dobiti sliku o tome kakav je to osjećaj kada primjerice ne možete doći do javnog wc-a, pošte ili jednostavno uživati u Dioklecijanovoj palači i to samo zato što se krećete pomoću invalidskih kolica.
Iako je video ovjekovječio pojedince koji su jednostavno pomicali stiroporske zidove koji su im smetali na putu, dok to s pravim zidovima ne mogu napraviti njihovi sugrađani s invaliditetom, Ada Reić iz udruge „Prijatelj“ kaže da su pomaci u osviještenosti ipak vidljivi.
- Više se priča o ovom problemu, neke rampe i prilagodbe jesu napravljene, ali to su zaista sitnice. Treba odvaliti veliki komad koji će biti vidljiv i koji će motivirati ljude. Nadam se da će ovogodišnji kandidati za gradonačelnika u svom programu imati i točku o rješenju problema pristupačnosti grada za osobe s invaliditetom, ali isključivo s konkretnim lokacijama i budžetom - poručila je Reić, dodajući da volonteri gube snagu i energiju kada vide da nemaju potporu institucija.
Da bi sa senzibilizacijom javnosti trebalo krenuti od gradskih kotareva, smatra Antonia Kuzmanić, predsjednica Savjeta mladih.
- Naša je zamisao da se u svim kotarevima organiziraju rasprave s građanima kako bi se locirale najproblematičnije prepreke koje se trebaju hitno riješiti i s takvim popisom ići prema Gradskoj upravi - objasnila je i da planiraju iskoristiti točku novog Gradskog program za mlade koja govori da do 2018. godine trebaju biti uklonjene arhitektonske barijere i tražiti da se takvi zahvati uvrste u novi gradski proračun.