'U Slovačkoj su ludi za mojim fritulama!': Imoćanka Anka zanat je ispekla u rodnom gradu, a usavršila se u Europi; Nije jedina kojoj su se otvorila vrata prema uspjehu, evo kako je do toga došlo

Tamo 2009. godine prof. Momir Karin (sadašnji pomoćnik ministrice znanosti i obrazovanja), bijaše direktor Industrijsko obrtničke škole u Imotskom. Jednog dana pozvao je svoju kolegicu Zoricu Kujundžić, ekonomisticu za vanjsku trgovinu i menadžera humanističkih znanosti, u svoj ured.

- Zorice, mislim da bi ti mogla kvalitetno odraditi jedan posao budućnosti. Radi se o pripremi projekata za apliciranje prema fondovima za obrazovanje i usavršavanje mladih Europske unije, gdje bi se mogla dobiti značajna sredstva, a i našim učenicima omogućiti razmjenu iskustava s njihovim kolegama diljem Europe. Istina, mi još nismo u sastavu Europske unije, no kada budemo, a bit ćemo kad-tad, bit će i novca za ovakve projekte - reče prof. Karin.

Godinu dana kasnije Zorica Kujundžić pohađa radionice, konferencije vezane uz pripremu i pisanje tih projekata u Zagrebu i Splitu te nakon dobre edukacije krajem godine piše prvi projekt, aplicira ga prema EU fondovima i u 2012. njezina škola dobiva prvu potvrdu da učenici u sklopu projekta mobilnost idu u Leipzig u Njemačku. Program se tada zvao Leonardo da Vinci.

I tako kreće lijepa europska priča iz imotske strukovne škole. U međuvremenu se Zorici u pripremi projekata priključila i njezina kolegica prof. Zrinka Jonjić i tim se ekipirao. Njih dvije sada su se educirale u Njemačkoj, Češkoj, Engleskoj, Italiji, gdje su se održavali seminari za nove projekte.

Špartali Europom

Deset godina poslije učenici ove škole prošpartali su s njih dvije Europom. Preko raznih projekata (već ih je trinaest) sada Erasmusa plus, obišli su škole u Dublinu u Irskoj, potom u Portugalu dva puta s nekoliko grupa učenika, pa u Italiji. Sada već kao iskusna ekipa pomagali su školama u svom okružju koje nemaju iskustva pa su u konzorciju sa školama iz Makarske i Vrgorca bili u Španjolskoj, Portugalu i Italiji.

Onda su u projekt edukaciju uključili i još nekoliko svojih kolega, pa su otišli u Švedsku. U deset godina preko ovih projekata, osim što su na desetke učenika ove škole izmijenili iskustva sa svojim vršnjacima po mnogim europskim zemljama, u školu je pristiglo i milijun i pol kuna. No u Europu su ipak poslani oni učenici koji su dobro poznavali engleski jezik te učili zanate koji su i u ostalim europskim školama bili popularni, te ujedno bili poticaj i ostalim učenicima da krenu njihovim stopama.

Tako su mladi imotski automehaničari, autoelektričari, elektroinstalateri, frizeri, konobari i kuhari razmjenjivali iskustva sa svojim kolegama, učili od njih, ali i učili njih, pokazujući svoj izvrstan talent i znanje. Stoga i ne čudi da su ih, primjerice, u Portugalu, Italiji i Njemačkoj tražili da nakon završetka školovanja u Imotskom dođu raditi kod njih.
Koristeći iskustva učenja u svojoj školi i projekata Erasmus plus, nekoliko učenika već radi u nekoj od europskih zemalja.

Apsolvirala slatko

Jedna od njih je i Anka Šušnjar-Mičkova, koja trenutno živi i radi u središnjoj Slovačkoj u gradu Prievidza. Anka je menadžer za međunarodne odnose u slovačkom poduzeću koje posluje na međunarodnoj razini. Odgovorna je za hrvatsko i srpsko tržište na području internetske trgovine (E-shop). Osim toga, aktivna je u izradi i prodaja slastica, pogotovo hrvatskih.

Slovaci su ludi posebno za kiflicama i fritulama, koje moraju uvijek biti dio njezine posjeta, bilo gdje da ide u goste. Očito da je kuharski zanat u imotskoj školi dobro apsolvirala.

- Godine 2014. sam imala priliku i čast sudjelovati u projektu Erasmus. Te smo godine putovali u Irsku i svakom od nas je bilo dodijeljeno radno mjesto za praksu u struci. Ja sam dva tjedna provela na međunarodnom univerzitetu u Dublinu. Praksu sam odrađivala u univerzitetnom restoranu/kantini, iako to ne bih nazvala kantinom zbog raznolike i bogate ponude složenih jela. Od tada je prošlo više od pet godina, a meni je još i danas, usprkos iskustvu koje sam za to vrijeme imala, projekt Erasmus ostao kao najuzbudljivije putovanje i iskustvo.

Vjerojatno zato što kada donekle odrastete, radite, samostalni ste i možete si priuštiti putovanja bilo gdje po svijetu, ona nisu toliko uzbudljiva i vrijedna kao kada ste maloljetni i dobijete priliku da odete izvan granice, kada svi na vas paze kao na malu djecu (što i jesmo u srednjoj). To se jednostavno ne da usporediti ni sa čim što kroz to razdoblje života prolazite. Novi ljudi, novi jezik, kultura, radne navike, taj okus neovisnosti... - prisjeća se Anka i nastavlja:

- Sve su to neke od čari koje ovaj projekt pruža i zbog toga i danas osjećam enormnu zahvalnost ljudima koji su nam to pružili, na čelu s našom dragom nam prof. Zoricom Kujundžić, koja se godinama bori i ulaže sav trud u taj projekt kako bi pružila priliku što većem broju učenika i zbog toga joj se oduvijek divim. Pogotovo nakon što sam saznala da sve ovo na čemu je godinama radila želi nesebično podijeliti i s drugim školama. Projekt ERASMUS zaslužuje veliku medijsku pozornost i vjerujem da će je i dobiti - veli Anka, koja nam se javila e-mailom iz Slovačke.

Iskustva iz struke

I kada smo nedavno posjetili Industrijsko obrtničku školu u Imotskom da na licu mjesta popričamo s učenicima koji su već okusili ove projekte hodajući i učeći Europom, iznenađenja napretek. Osim što su po hodnicima mnogi od njih jednostavno propitkivali prof. Kujundžić kada će doći red na njih da odu u neku stranu školu steći iskustva iz struke za koju se obučavaju, susrećemo troje učenika koji su to već apsolvirali. Marija Matija Brdar, Marija Brnas i Lovro Andrijanić. Matija Marija je kuharica, Marija frizerka, a Lovre autoelektričar. Naučili zanate u Imotskom, a usavršavali se po Europi.

- Ja sam bila u Španjolskoj, u Granadi. Bili smo petnaest dana mi kuhari i trgovci i bilo nam je stvarno savršeno. Naučila sam mnogo. Španjolci su u slasticama drukčiji od nas, pa koriste začine koje mi koristimo za slana jela, rade spojeve različitih okusa, tako da je to bilo zanimljivo iskustvo. No, isto sam vidjela da smo i mi itekako dobro potkovani u struci od strane naših profesora i da se možemo ravnopravno nositi sa svima.

S ovim projektima i razmjenama sada vidim da je Europa tako mala, kao neka veća obitelj. Ja recimo sada pravim španjolsko tradicionalno jelo paellu kao neki naš umak, gulaš, ili neku slasticu. Divno iskustvo, a ja se želim još više usavršavati i jednoga dana u Imotskom otvoriti moju vlastitu slastičarnicu s našim, ali i europskim slasticama - veli nam Matija Marija Brdar.

'Vidite pa se vratite'

- Bio sam u Portugalu sa svojom školom. Radio sam u BMW-ovu servisu. Tamo su radionice vrhunske, novi strojevi, nova auta, novi alat, divno iskustvo. Eto odmah nakon završetka zanata u školi i ovoga iskustva otvorio sam svoj brzi servis za automobile uz vulkanizersku radionicu, kod svoje kuće. Posla ima, zadovoljan sam, a jednomjesečno iskustvo iz Portugala itekako mi pomaže u poslu. Preporuka mojim mlađim kolegama je da malo obiđu Europu i vide kako se tamo radi, ali da se onda vrate ovdje, jer mi možemo biti itekako konkurentni svima - riječi su majstora Lovre.

- Bila sam sa svojim kolegama u Italiji u sklopu ovog programa Erasmus plus. Kao frizerka stvarno sam u Italiji vidjela mnogo toga. Pa oni su poznati majstori kada je frizerstvo u pitanju i to iskustvo u njihovim salonima punih mjesec dana mi je stvarno mnogo pomoglo. Iako sam sada nastavila studirati drugi smjer, danas, sutra, tko zna, mogla bih se i vratiti svom zanatu - govori nam Marija Brnas.

Toliko od učenika koji su prošli uz Erasmus plus svoje doškolovanje u praksi po Europi.