Da ih samo vidite. Kao mravi su. Vrijedni, poslušni i šutljivi. Svatko radi svoje, po redu i propisu, i nitko nikomu ne smeta. A svi su na istome poslu. U jednoga lopata, u drugoga kariola, a uokolo nepoznata im zemlja. A i nama nije baš najpoznatija.
U Saloni smo. Tamo gdje se sloj po sloj skida debela gospođa povijest. Da je samo vidite. Sve glumi da se ne da, a drago joj.
I voli polako. I nježno. S boka na bok. Sad se, recimo, okrenula prema izlazećem suncu, istočno od episkopalnog centra, pa pušta da je primjećuju, da je diraju. Dok im ona priča, oni je glade. I slušaju što se nigdje više ne može čuti. I guštaju. Pogledajte ih samo.
Na fotografijama Ante Čizmića nalaze se studenti Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. I ne samo oni. Tu su i turisti, stručnjaci za turizam zovu ih "arheoturisti". Došli su iz daleka svijeta kako bi se nauživali Salone. Kako bi kopali i prosijavali. Kako bi sudjelovali u potrazi za "zlatom" bez da ijednoga grumena sa sobom mogu ponijeti.
– Naravno da suvenira nema – ozbiljno će Ema Višić-Ljubić, viša kustosica iz splitskog Arheološkog muzeja.
Pitali smo je ima li šanse da se turisti, arheoturisti, kući vrate barem s kakvim kamenčićem, kad su, je li, već zbog kamenčića i došli, no rezolutan odgovor naš sugovornice upozorio nas je da ne postavljamo glupa pitanja.
Ovo čemu upravo u Saloni svjedočimo možda i jest turizam, ali svakako nije turizam u kojemu je gost uvijek u pravu. Zapravo, turizam je to u kojem gost nikad nije u pravu, njegovo je samo da za svoj novac radi i sluša.
– Riječ je o amaterima, običnim građanima zaljubljenima u arheologiju – objašnjava Ema Višić-Ljubić, dodajući kako je skupina koja je oduševljeno pozirala našem fotoreporteru stigla iz Sjedinjenih Američkih Država.
Sve što rade – a fizički poslovi sastavni su dio arheologije – rade uz nadzor stručnjaka. Prosijavanje i pregledavanje nalaza, naravno, čini im posebno zadovoljstvo. Iščekivanje kakav će im se kamen ukazati vrijedi svakog uloženog dolara. A još kad na dnu sita ostanu, recimo, kamene kockarske kockice kojima se zabavljala dokona salonitanska gospoda, njihovoj sreći nema kraja.
– Je, zadovoljni su, stvarno guštaju. Svaki dan su s nama od osam ujutro do tri popodne, i tako dva tjedna, koliko im traje tura. I ništa im nije teško – kaže Ema Višić-Ljubić.
Istraživanja na ovom lokalitetu potrajat će. Teško je danas sa sigurnošću reći, ali najmanje deset godina uopće se ne čini kao loša procjena. A sustavno otkapanje područja koje se, zanimljivo, nikad nije istraživalo počelo je lani, pri čemu je iz tla prvo izvirila jedna apsida. Nitko pojma nije imao o čemu se radi.
– Još uvijek ne znamo što otkopavamo, odnosno o kakvoj se građevini radi, ali znamo da smo uspjeli u naumu da ovo područje pretvorimo u školski teren – zaključuje Ema Višić-Ljubić.
Prošle godine, a bio je također listopad, na arheološki kompleks Salone vratili su se studenti. I to nakon što ih nije bilo 40 godina. Zajednička je to inicijativa i suradnja Arheološkog muzeja u Splitu i Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
– Suradnja naše ustanove i Arheološkog muzeja je postojala, ali do sada nije bila u Saloni. Još od pokojnog akademika Duje Rendića-Miočevića nisu se ovdje provodila neka sustavna istraživanja kroz jednu ovakvu suradnju – kazao je prilikom "otvaranja" radova dr. sc. Dino Demicheli, docent na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Ideja vodilja bila je uspostava "školskog terena", da studenti izuče kopanje, odnosno istraživanja u Saloni, da vide što znači kopati u glavnom gradu jedne rimske provincije. A za turiste se pobrinula agencija "Ventula Travel", čiji je direktor Robert Bralić veliki zaljubljenik u Salonu.
– A što da vam kažem, ja sam dite Salone, rođen sam na Bilankuši, dok mi je žena rođena priko puta amfiteatra. Uvik mi je bilo žaj šta se taj prostor nedovoljno koristi, i to ne u komercijalne svrhe, nego kako bi njegova lipota i značaj bili otkriveni cilome svitu – govori Bralić.
Već pet godina njegova agencija u ponudi ima i arheoturizam, no lokalitet Salone novost je i za njih.
– Ovaj je program uistinu poseban, a provodimo ga u suradnji s Arheološkim muzejom u Splitu i s Filozofskim fakultetom u Zagrebu. Sjajni su to partneri, tako da uopće ne sumnjam u to da će suradnja potrajati, na zadovoljstvo svih – veli Bralić.