Njemački turisti Rita Grzeschik (70) i Peter Gerhard (80) iz Hannovera ovih su dana proslavili 30 godina ljetovanja u Lijepoj našoj. Oni se zapravo tradicionalno odmaraju kod Cecilije i Božidara Krstinića iz Vrboske na otoku Hvaru, a u njihovu domu osjećaju se baš kao da su članovi te obitelji.
Zato i je ova velika fešta protekla u društvu najboljih prijatelja, uz bogatu trpezu, pa i tortu iznenađenja i vatromet, što su ih naručili domaćini, tako da je ugodno druženje u pjesmi i veselju potrajalo do ranih jutarnjih sati.
– Prvo ljetovanje smo proveli u Makarskoj i tada jednim turističkim brodom posjetili Vrbosku, malo pitoreskno otočno mjesto iznimne ljepote. Učinilo nam se kao iz bajke, pravi mali raj na zemlji, dopali su nam se ta prekrasna renesansna crkva-tvrđava sv. Marije od Milosrđa iz 1575. godine i nekoliko starih mostića, pa smo baš "Malu Veneciju" odabrali kao odredište naših budućih ljetovanja. Dogodine smo već bili tu, najprije jedno ljeto u hotelu "Adriatik", a nakon toga kod naših Krstinića gdje dolazimo sve do sada. Ostali smo dosljedni čak i onda kada se Hrvatska goloruka borila za svoju nezavisnost i slobodu, nismo podlegli ni toj ratnoj psihozi. Tada smo se kupali doslovno sami na plaži u obližnjim Solinama, nije bilo gotovo nikoga, ali nama to nije smetalo, ovdje se oduvijek osjećamo posve sretni i zadovoljni – rekao nam je Peter.
Riječ je o čovjeku koji je svoju mirovinu zaslužio kao jedan od urednika u poznatom dnevnom listu "Bild", a Rita kao poslovotkinja velikog trgovačkog centra "Kaufhof". U vrijeme Domovinskog rata dobro su razumjeli što se tu kod nas zbiva i nisu ostali ravnodušni, sudjelovali su u dopremanju raznih potrepština u Slavoniju i druge krajeve, nisu zaboravili ni svoje prijatelje u Vrboskoj. A ljudi koji su skloni darivanju kod njih je to konstanta, pa tako i sada, kada više rata nema, ovaj bračni par mnoge prijatelje i poznanike sa škoja dariva majicama, kapama i sličnim stvarima. Život je ionako kratak, vele, treba sa svima biti dobar, osobito u Hrvatskoj koja je njihova druga Domovina.
– Mada mi preferiramo mir, koji nam na najbolji mogući način pruža ovo nekoć malo ribarsko mjesto, ipak svoje odmore planiramo upravo u vrijeme kada tri najveća mjesta na središnjem dijelu otoka slave svoje nebeske zaštitnike, u Vrboskoj sv. Lovru, u Jelsi Veliku Gospu, a u Starome Gradu – Farosu sv. Roka. Sve nam je to izuzetno simpatično i rado sudjelujemo u tim i popratnim događanjima. U Jelsu obožavamo otići na sladoled, kod Bujara i Jašara, ali Vrboska je nama iznad svega. Ovdje u večernjim satima uživamo slušajući klape, one su uistinu jak i jedinstven timbar Mediterana, nešto što se nigdje drugo ne može doživjeti. Naročito nam je drago što nastavljamo prijateljstvo i s mlađim Krstinićima, Joškom i Anom, svima njima i Maloj Veneciji ćemo se zasigurno vraćati dokle god budemo mogli – odlučna je Rita.
A gospođa Cecilija, njihova domaćica, govori da je ovakvih gostiju zaista malo. Dragi su, jednostavni i ništa ne izvoljevaju. Ponašaju se prijateljski i dobronamjerno prema svima u mjestu, u Vrboskoj se zapravo osjećaju kao kod svoje kuće, pa tko ih onda ne bi volio. No, što će biti kada više ne budu mogli na Otok sunca stizati svojim automobilom, jer se zna da im od kuće do najdražeg ljetovališta treba putovati gotovo dva dana (1600 km), a njih oboje u glas kažu da imaju rješenje. Dolazit će zrakoplovom, a kad bi se do tada i na škoju izgradio jedan manji aerodrom, što je sve do nedavno bila opcija za povezivanje s ostatkom svijeta, bila bi to izvanredna pogodnost ne samo za ovaj njemački bračni par, nego i ostale brojne turiste koji se ovamo rado vraćaju.