Mi smo prvaci: Čekićari osvojili najprestižniji malonogometni turnir u Dalmaciji 

Cista Velika ima Čigrin turnir, Split Torcida kup, a Zagreb Kutiju šibica!

A pobjednik turnira u Cisti je malonogometna ekipa Vukušić Lokas iz Katuna! Oni su u finalu pobijedili ekipu domaćina Sv. Jakova rezultatom 4:2! Pobjednički pokal tako je zasluženo pripao momcima ekipe iz Vukušića Lokasa, a Cišćanima koji su jako željeli osvojiti Čigrin turnir, jer ove godine slave 25. godišnjicu, ostaje titula viceprvaka kojom se okitila i hrvatska reprezentacija na SP-u u Rusiji prošle godine kad smo izgubili s istim rezultatom.

Do pobjede u finalu vodio ih je Teo Strunje, a igrali su kapetan Mirko Jurjević i brat mu Ivan Jurjević, Mirko Hrkać, Duje Bajrušević, Vedran Kazazić, Valerije Jurić, Marin Musinov, Marinko Šamija i Slobodan Gudelj Velaga. Za ekipu viceprvaka Sveti Jakov Cista Velika igrali su Žarko Luketin, braća Josip i Luka Suton, Saša Subotić, Vojko Pervan, kapetan Dragan Stanković, Toni Jelavić, Duško Martinac, Mateo Vuković i Martin Kozarac, a vodio ih je Mijo Vučemil.

Prvaci su svi odreda hrvatski reprezentativci, dok je Mirko Hrkać reprezentativac Bosne i Hercegovine. Cišćani zato nemaju razloga žaliti, jer su izgubili praktički od hrvatske reprezentacije s obzirom na to da su skoro svi, osim Ivana Jurjevića, igrali za državnu momčad.

Šest godina u istom sastavu

– Vukušić Lokas nastupa u istom sastavu već šest godina. Toliko puta smo i sudjelovali na ovom turniru. Lani smo izgubili od Orlova kuka u finalu, a bili smo dosad dvaput treći i jednom drugi, što znači da smo bili vrlo blizu titule. Dosadilo nam je opet bit drugi ili treći. Zato sam sebi stavio u zadatak osvajanje titule. I sad smo je napokon osvojili – s oduševljenjem govori Bruno Vukušić, tvorac pobjedničkog tima, glavni sponzor i financijer ekipe.

Jako je sretan zbog pobjede u finalu, jer je to za njega bilo pitanje – prestiža. Još mi je slađe što je ovo bio jubilarni 25. turnir, pa je sve još i glamuroznije i posebnije – kaže Bruno.

Prije mnogo godina vratio se iz Njemačke s troje male djece koja su sada već porasla i s obitelji osnovao tvrtku nazvavši je po svom prezimenu i nadimku Vukušić Lokas. Pod tim je imenom okupio i malonogometnu ekipu, pozvavši u momčad prave profesionalce koji većinom igraju za makarsko Novo vrijeme i Vrgorac. Turnir u Cisti želio je osvojiti i zbog poznanstva s Čigrom, hrvatskim braniteljem koji je kao pripadnik Treće imotske bojne 4. gardijske brigade Hrvatske vojske poginuo braneći slobodu Hrvatsku. Čigra mu je bio nadimak, a zvao se Mate Vučak i nije ga trebalo zvati u obranu svoje Hrvatske za koju su živjeli i umirali i njegovi preci. Spremno je stao u obranu svoje napadnute domovine, a prema svjedočenju suboraca, izdahnuo je s riječima "Ja umirem, živjela Hrvatska". A baš Matin suborac, Mirko Čondić, danas pukovnik u mirovini i nekadašnji čelnik Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata, uručio je medalje i pehar pobjednicima. U akciji oslobađanja hrvatskoga juga 22. listopada 1992. godine Mate je poginuo, a Mirko je ranjen i (p)ostao je stopostotni invalid.

– Zapala me je najveća moguća čast da na turniru koji nosi ime moga najboljeg prijatelja, heroja i junaka Domovinskog rata, kojeg njegove posljednje riječi još više uzdižu, mogu pobjednicima uručiti nagrade. Nigdje na svijetu ne možete naći 30 momaka koji misec dana volontiraju i troše svoje vrijeme za dobrobit zajednice, a to čine ovi momci koji organiziraju turnir u Cisti. Takvo zajedništvo mora dati rezultat. I zato vjerujem da će ovaj turnir trajati još najmanje toliko godina koliko već ima – zaključuje Čondić.

A nije samo on bio u ratu. I sam Bruno je bio pripadnik HV-a, i to 114. brigade.

– Pobijedila je naša velika želja i zajedništvo – otkriva nam Bruno tajnu uspjeha svoje ekipe. Uzeli su zanimljiv nadimak – Čekićari i to zato jer se Brunina tvrtka bavi prodajom i servisom hidrauličnih čekića, a zastupnici su MTB čekića. Bruno već godinama svaki dan putuje s Prpuše preko Ciste na posao u Split i ne pada mu napamet, kaže, prespavat u Splitu pored lipote u svome kraju.

Zadivljen je s organizatorima malonogometnog turnira Kulturno-umjetničkom i športskom udrugom (KUŠU) Cista Velika za koje ima samo riječi hvale i priznanja.

– Ti momci svake godine uzmu godišnji da bi ovaj turnir bio održan na najvećoj mogućoj razini. I svaka im čast na entuzijazmu i profesionalnosti s kojom rade – kaže Bruno. Bez toga zasigurno ne bi mogli stvoriti najbolji malonogometni turnir u Dalmaciji na koji svi žele doći.

Nikad bolji turnir

– Nikad bolji turnir – s oduševljenjem govori zaljubljenik u mali nogomet Jerko Merčep, koji je završnicu natjecanja pratio s tribina.

– Svi su htjeli osvojiti turnir, pa su se osigurali s profi igračima. A koliko su ekipe bile izjednačene najbolje se vidi iz činjenice da su većinu utakmica do završnice odlučivali penali. Kao na SP-u u Rusiji. Cista je uvelike posjećenija ove godine od Torcida kupa. Turnir je u svim parametrima najveći u Dalmaciji: po kvaliteti ekipa, tradiciji, nagradnom fondu, punim tribinama, popratnim sadržajima, baš kako i dolikuje pok. Čigri i zadnjim mu riječima. Hrvatska u Cisti stvarno živi, i to ona prava, jedina, nezavisna – zaključuje Merčep.

A nije uvijek sve bilo lako. Bili su to tek obični mladi momci koji su, onako između sebe, razgovarali kako bi bilo dobro nešto organizirati u Cisti preko ljeta. I odlučili su se za turnir u malom nogometu. Dobili su podršku starijih sumještana.

– Pravili smo pozornicu od traktorskih prikolica. Nismo imali nikakve infrastrukture, igralo se tada na starom asfaltu, a tribina nismo imali. Pa ipak, sve je dobro prošlo te prve godine kad smo privukli 30-ak malonogometnih ekipa – sjeća se predsjednik KUŠU-a Ivica Vučemil.

Ohrabreni takvim uspjehom, dogodine su već bili spremniji i za jednu godinu iskusniji. Dobili smo, kaže, podršku naše općine i Splitsko-dalmatinske županije, koje su s nama do danas.

– Sljedećih godina stavili smo novi asfalt na igralište, a uz pomoć samih mještana i članova izrađivane su i tribine koje mogu primiti gotovo tisuću gledatelja. Stavljena je i vanjska rasvjeta na igralištu. Škola je napravila svlačionice koje služe i sudionicima turnira – ističe Vučemil.

– Tako je išlo do 2005. godine, kad osnivamo Kulturno-umjetničku i sportsku udrugu (KUŠU) Cista Velika. Te iste godine počinjemo i s organizacijom Ciskog lita, kulturne manifestacije koja nastoji različitim sadržajima obogatiti kulturnu ponudu mjesta – objašnjava Vučemil. Tijekom ovih 25 godina nema tko nije s hrvatske estrade gostovao u Cisti za blagdan svetaca zaštitnika Ciste, Svetog Jakova 25. srpnja i Svete Ane 26. srpnja.

Sve to ne bi bilo moguće bez entuzijazma grupe momaka iz mjesta, a sreća je njihova da ih prate i sponzori, koji su od samih početaka sudjelovali u organizaciji. Svi jednako važni, jer su svi karike u jednom važnom lancu zajedničkog uspjeha.
Rad udruge najbolje se vidi u danima slave naših svetaca, ali KUŠU ima i drugih manifestacija po kojima se pronosi slava Ciste, a to je počast Vukovaru, manifestaciju "Božić u Cisti", kazališne predstave, koncerte klapa, mačkare...

Nagrada Općine

Zbog svega toga zaslužili su i Nagradu općine Cista Provo koja im je uručena na Svetog Petra ove godine. Jer od malog turnira narasli su na veliki, na kojem je postalo pitanje prestiža igrati. Stariji su i od Torcida kupa, a imaju i bogatije nagrade. Prati ih i vjerna publika, a kulminacija svega bila je na blagdan sv. Jakova kad je priređen koncert Giuliana i Prljavog kazališta. Dan poslije na blagdan sv. Anu goste je zabavljao stand-up komičar Željko Pervan, a zapjevala je klapa "Bonaca" iz Šibenika umjesto najavljene klape HRM-a "Sveti Juraj", koja je zbog pogibije hrvatskog vojnika u Afganistanu otišla na komemoraciju u Zagreb. Tko god se zatekao u Cisti na Sv. Anu u popodnevnim satima, mogao je kušati i pečenog vola, kojeg su organizatori proslave besplatno dijelili. Za samo dva sata podijeljeno je oko 300 kg ukusne govedine!