Ovo je priča o dobroti i ljubavi: nepoznati je monstrum maleno biće prelio katranom i ostavio slijepljenog na cesti da se prži i umire na suncu. Dehidriranog s otvorenim ranama našao ga je Gordan...

Koja beštija od čovjeka je u stanju štenca preliti – katranom?! Koji monstrum osoba mora biti da to maleno biće ostavi da se skamenjeno s cestom danima prži i umire na suncu?!

Dehidriran, gladan, s otvorenim ranama po tijelu, bez mogućnosti da se pomakne, psić star tek nekoliko mjeseci cvilio je od boli dok ga je vrebala gotovo sigurna smrt. No, onda je njegovo cviljenje čuo Omišanin Gordan Fistanić te je krenula borba za goli život.

Bilo je to 21. rujna prošle godine u Cisti Provo, na području koje koristi nekoliko tvrtki.

- Na poslu sam čuo cviljenje koje nije prestajalo. Točnije, to su bili zvukovi kao da netko nekoga ubija. Jer štenac je bio u otvorenim ranama, meso mu se vidjelo. Nisam imao druge nego ispod njega politi benzin da bih ga odlijepio od ceste. Bilo je to sat vremena borbe dok mu dlaku i kožu nisam odvojio od te mase – govori nam Gordan Fistanić.

Dodaje da su psiću oči bile izokrenute, da mu se uopće nije vidjela šarenica.

- Njegova prva reakcija nakon što sam ga oslobodio bila je da pobjegne i da me ugrize. Ali nije više imao snage, te mi se prepustio. Zamotao sam ga u navlaku od sica iz automobila, te sam ga odveo u veterinarsku stanicu u mome Omišu. Od tamo su za savjet o tome kako štenca spasiti tražili od Hrvatskog veterinarskog instituta u Splitu gdje su kazali da se katran može omekšati suncokretovim uljem – nastavlja nam Fistanić, koji je tada odmah donio 15 litara.

Djelatnici "Veterine Omiš" cijeli dan su sa suncokretovim uljem čistili dlaku tog malog bića da bi je mogli odrezati jer je bila skrućena od katrana. Čistili su mu rane i dali su mu antibiotike. No, ti vrijedni ljudi koji su svoje vrijeme i ljubav uložili u spašavanje životinje, ipak nisu htjeli da objavimo njihova imena.

Fistanić je nastavio njegovati štenca. Odveo ga je u roditeljski dom, rane mu je dezinficirao i mazao, dlaku mu je njegovao uljima da se oporavi, davao mu je posebnu hranu za pse koji imaju problema sa želucem i crijevima jer se ubrzo pokazalo da mu je to slaba točka.

Dao mu je ime – Zoro. Po maskiranom osvetniku, prepoznatljivom po crnoj maski. No, uskoro, kada se dlaka oporavila i ponovo narasla, na donedavno crnom štencu više nije bilo ni traga od crne boje. Pokazalo se da je zapravo zlatne boje, mješanac zlatnog retrivera.

Njegove oči više nisu bile izvrnute, već su vesele i pune života. Također se ispostavilo da omiški Zoro uopće nije osvetnik. Uz obitelj Fistanić, koju uz Gordana čine majka Tatijana, otac Stipe, sestra Leonarda i brat Joško, postao je najsretniji pas na svijetu. Voli druge pse, djecu i odrasle.

No, samo mjesec i pol dana nakon što ga je Gordan izvukao s ceste, Zoro je jednog dana počeo povraćati krv i dobio krvave proljeve. Tada je krenula nova borba za život.

- Odveo sam ga u Split kod veterinarke Ivane Pilić, koja mu je dijagnosticirala parvovirozu. Naime, nakon epizode s katranom i unatoč svoj brizi, Zoru je bio oslabljen imunitet, te ga je virus izjedao iznutra.

- Veterinarka mu je dva tjedna davala vitaminske injekcije za podizanje imuniteta, svaka je koštala od 300 do 350 kuna. Kod oca Stipe sam radi toga "podigao kredit". Svakog dana bih nosio Zorovo onemoćalo tijelo, polegao bih ga na sic pokraj sebe i vozio ga na injekcije u Splitu. Nakon toga sam mu držao infuziju. Svi u obitelji smo se izmjenjivali u dnevnim i noćnim dežurstvima dok je on povraćao krv i imao krvave proljeve. Od bolesti je toliko smršavio da mu se vidjelo svako rebro. I to je preživio – govori nam Gordan, te napominje:

- Nakon epizode s katranom Zoro nema nikakvih trauma jer mu je pružena sva ljubav. Sada je ozdravio psihički i fizički, kao da mu nikada ništa nije bilo.

Zoro danas ima nešto više od godine dana, a kada smo vidjeli njegove fotografije dok je bio sav crn od katrana i nove fotografije na kojima mu se vidi sreća i sjaj u očima, jedva smo ga dočekali upoznati. I želja nam se ispunila.

- Danas mu je imunitet toliko jak da ga niti jedna bolest više ne bi trebala moći napasti – za kraj će spasitelj Fistanić.