'Slobodna' u posjedu snimke koja otkriva kako se dogovaraju glasovi u Gradskom vijeću Supetra: glavni akter tvrdi da je riječ o zafrkanciji, prosudite sami govori li istinu

Svojedobno je gradonačelnik Vukovara Željko Sabo (SDP) pošteno nagrabusio jer je u medijima provaljen da je vijećnicima s HDZ-ove gradske liste Mariji Budimir i Radivoju Đuriću nudio od 10 do 50 tisuća kuna mita.

Marija Budimir snimila je razgovor sa Sabom, a on odsjedio sedam mjeseci u zatvoru zbog pokušaja podmićivanja i poslužio kao primjer da je takav način političke trgovine nezakonit i da se zbog njega, ma koliko se to nekima činilo "normalnim i uobičajenim", može završiti iza rešetaka.

Supetrani koji su našoj redakciji dostavili audiosnimku na kojoj vijećnik HSU-a Ivo Afrić govori zašto je dao povjerenje supetarskoj gradskoj vladi i svojim glasom SDP-u omogućio većinu u Gradskom vijeću, tvrde da se i u ovom slučaju radi o sličnom nedjelu – podmićivanju iz političkih interesa.

Kažemo sličnom jer se ovdje, ako je vjerovati onomu što govori Ivo Afrić, ne radi o pokušaju podmićivanja, nego ispada da se to podmićivanje i dogodilo. A radi li se o tome ili ne, nije fraza, nego tako sukladno Ustavu i zakonima biti mora, odlučit će institucije koje su za to mjerodavne.

Izdvajamo, dakle, dio snimke koji se odnosi na temu formiranja političke većine u supetarskom Gradskom vijeću, a koja je dostavljena potpisanom novinaru. Nakon ćakule o svakodnevnim temama, dvojica prijatelja razgovaraju o načinu na koji je formirana većina u Gradskom vijeću Supetra na čelu sa SDP-om.

– Prijatelju, jesu li te ucijenili? – pita sugovornik Afrića.

– Jesu.

– Jesi ucijenjen?

– Jesan.

– Ja sam to odma zna. Bilo mi te teško pogledat u facu, trebalo mi je deset dana dok ne stavim neke stvari na svoje mjesto...

– Meni je bilo teško i zbog vas..., i zbog tebe, i zbog toga... Ali ne mo'š kontra jakih. Ne mo'š ništa.

– Ali očito nisi svojom glavom razmišlja, priznaj mi ka prijatelju.

– Ja san razgovara posli sa Jakovljevićem (Branko Jakovljević, predsjednik gradske organizacije u Supetru – op.a). Znaš šta mi je on reka? Govori: "Ivo, da smo ja i ti pričali misec dana prije toga, pa da smo se usaglasili..."

– Ma, laže... To su laži.

– On mi je reka: "Ja bi te bija podrža." Sad, je li to mislija, istinu ili ne...

– Ne znam. Mene samo interesira čime su te ucijenili? Stariji si čovik, penzija, lipo živiš, čime te se može ucijenit?

– A da ti rečen, znaš li ti koliko meni znači ovo parkiralište ovde, da iman parkiralište...

– Ovdje? Znači svakome, ne samo tebi, i ovome, i onome...

– E, jebiga, ali ovo je bilo na prodaju.

– Kako na prodaju?

– Ova je parcela bila na prodaju. Sad se neće prodat.

– Ali od koga je bila na prodaju?

– Od Općine.

– To je općinsko vlasništvo? Onda su rekli ka nećemo da bi udovoljili tebi?

– I ovima ovde na Krnjemu ratu (lokacija na kojoj je napravljeno parkiralište – op.a.).

– Al to je već sprovedeno?

– Je, sprovedeno je sad.

– Onda si miran? Onda si opet moga šta te volja? I reci mi je li to politička korupcija?

– Je. Ja nisam ima pojma šta se to događa dok nisam malo u to uša...

– To je čista politička korupcija. Nemam ja ništa protiv tebe, to nije samo za gospon Ivo Afrić, to je...

– Prva pomoć se nema di okrenit kad dođe. Ako dođe, ne daj Bože, požar, za požarno auto, jer ovo je slipa ulica od dva i pol metra.

– Da, da.

– I gotovo.

– Nije to samo za tebe. Ti si tu pokretač. Imaš suside kojima to dobro dođe.

– Ima tridest kuća gori okolo.

– I jeste morali platit?

– Nije, nije, jednostavno je upisano kao parkiralište. Kao parking-mjesto.

– Onda su te s time stisli, to ćemo ti vratit nazad ako ne digneš ruku. Je li tako? Je li tako, prijatelju? Priznaj.

– Ma, daj, šta ću ti govorit kad sve znaš. Šta'š sad.

Nazvali smo Ivu Afrića (HSU). Razgovor donosimo u cijelosti.

– Dobar dan.

– Dobar dan. Živili. Je li gospodin Afrić? Saša Ljubičić, novinar "Slobodne Damacije" iz Splita. Meni je dostavljena snimka na kojoj razgovarate s jednim svojim supetarskim prijateljem, a tema je malo nezgodna...

– Znam koja je tema. Ćevapčići!

– Nisu ćevapčići, nego mjesto za parking koje je Grad Supetar htio prodati, međutim nije ga prodao, a kako ispada iz te snimke, vi ste zato dali povjerenje ovoj gradskoj garnituri jer su vam napravili uslugu i nisu prodali taj parking.

– Ha, ha, ha... Asti Boga, dokle to dolazi! U biti ja volim, otvoreno ja vama govorim, ja pratim svaki vaš članak, i to...

– Ja nisam ni sudac, ni optužba, ni obrana...

– Fala Bogu.

– Zovem vas da čujem vaše mišljenje o toj cijeloj snimci jer ona djeluje zaista vrlo autentično...

– Je, je.

– Što se tu dogodilo?

– Dogodilo se to da ljudi puno zajebaju, onda im ja namjerno dan povoda da govore i onda ja tako rečen. Ono otvoreno, ja san taki...

– Znači, vi tvrdite da ste vi zafrkavali svoga prijatelja?

– Ma, fala Bogu. Ne zafrkavali, nego to je u biti ono po našu, splitski, zajebancija.

– Dobro.

– Eto. (smijeh)

– Znači, ja mogu napisati da ste vi svoga prijatelja kroz tih deset minuta razgovora zafrkavali? Vi znate za taj razgovor, da je to smimljeno?

– Ma, kako ne znam. Ljudi provociraju, ljudi svašta govore. Nije to jedan put. Kad me tako provociraju s pitanjima, onda ja njima na provokativna pitanja dajen provokativne odgovore. I gotovo. Jer ovo je stvarno... kad biste došli, kad biste vi došli gore pa vidili koja je to cesta, da je to slijepa ulica, da postoji još kuća gdje stariji ljudi žive, promjera dva metra, i da je to bilo realno očekivat da se to ne proda u službi ljudi koji žive tu. Da se tu napravi okretište, jedan parking i okretište. Ako se slučajno dogodi požar, da može doć cisterna, da se može okrenit. Nekome trefi Prva pomoć, da može doć, da se može okrenit, jer to je slijepa ulica. Evo, sad kad smo počeli organizirat smeće po kantama, svako treći dan normalno dolazi smećar s onim kamionom, tu se okrene i vrati se nazad...

– Znači, vi tvrdite da je sve ovo što ste govorili prijatelju, da je to s vaše strane zafrkancija?

– Ma, fala Bogu. Ovo je u službi ljudi.

– I ovo nije jedina snimka?

– Vjerojatno opet provociraju ljudi s ovim telefonima...

– A jeste li vi imali saznanja da će ovo doći do medija?

– Ma, neman pojma. To mogu ili ne mogu... to mene uopće ne interesira. Znate kakvi su danas mediji.

– Da.

– Mala sitnica od koje se napravi slona. Ne znam šta bi vam reka. Ako ste u mogućnosti, dođite i posjetite me da vam pokažem na licu mjesta.

– Implicira se da ste vi podigli ruku za ovu koaliciju zbog tog parkinga.

– Ma, Bože sačuvaj! U biti ja i jesam za jednu lijevu opciju, za socijalnu opciju, pomoć ljudima, davat im što treba, jer ja nemam nikakve koristi od toga, imaju samo ljudi koji su tu. Odma su napravili parkinge, mislim, sasvim je druga pjesma nego što je bila – zaključio je naš razgovor Ivo Afrić.

Odmah nakon poziva Ivi Afriću, novinara je kontaktirao predsjednik Gradske organizacije HSU-a u Supetru Branko Jakovljević. Imao je potrebu reagirati na cijeli slučaj. Evo što kaže u ime stranke koju Afrić predstavlja u Gradskom vijeću Supetra.

– Mi imamo strahovito korektan odnos kao koalicijski partner sadašnje garniture na vlasti u Supetru. Ni u jednom trenutku, odgovorno tvrdim, prema Afriću, prema meni ili bilo kome, nije bilo nikakve ucjene. Ti vjetrovi pušu jer vjerojatno dolazi do neke zavisti zbog uspješnosti rada koalicijskih partnera SDP-a i HSU-a u Supetru. Pretpostavljam da vjetrovi pušu zbog privatnih interesa koji se nisu mogli ostvariti kod kupovine ili eventualnih pokušaja kupovine te parcele, zbog cijene koju smo u interesu Grada Supetra ostvarili, a mislim da je to bilo u redu – kaže Jakovljević i objašnjava da je prodan samo dio sporne parcele.

– Nesumnjivo je prodan i podržali smo tu prodaju zbog naših odluka, međutim, nitko i nikada nije uvjetovao da će biti prodano ovoliko ili onoliko, nego je taj drugi dio parcele ostao i za ono za što je i namijenjen – veli Jakovljević i ponavlja ono što nam je rekao i prozvani Afrić, "da je Afrić osoba koja na provokacije provokacijama i odgovara".

Na našu primjedbu da audiosnimka koju smo preslušali ne izgleda kao šala, Jakovljević veli da, koliko on zna, to nema veze s istinom.

Je li riječ o senzaciji ili zajebanciji, kako kaže prozvani Ivo Afrić, ili je ovo slučaj za DORH i sudske instancije – odlučit će oni koji su za to plaćeni.