Malo je što u posljednje vrijeme izazvalo toliko komentara na društvenim mrežama kao postavljanje "umjetničke instalacije" u najpopularnijoj makarskoj ulici Kalalargi. Mahom su to, uglavnom, bile kritike na račun plastičnih suncokreta koji, kako kažu komentatori, ne pripadaju autohtonom lokalnom izričaju. Građani su poručili - radije tiramole! Plastika van Kalalarge, a i suncokreti nisu cvijet koji pripada lokalnoj flori. Ipak, s druge strane, na stranici Visit.makarska, čiji je administrator ured Turističke zajednice Makarska, ponosno se ističe cvjetni aranžman, a skupio je bome i solidan broj lajkova.
Dogodine pitari
Nas je živo zanimalo što će o tomu reći struka. Je li instalacija zaslužila da ju se toliko popljuje ili je strancima manje sklonim kritičkom prosuđivanju ipak ljupka? Je li pak instalacija po nekim estetskim kriterijima kičasta i nagrđuje li prostor Kalalarge? Je li se trebala konzultirati struka, i što uopće arhitekti, dizajneri, slikari, turistički stručnjaci misle o tome? Je li ih, uopće, itko pitao što misle? Je li bolje išta nego ništa? Napravili smo blic brainstorming iz kojega se štošta dade izvući...
Priča o instalaciji nije samo događajna priča o suncokretima koji tu (ne)pripadaju, ona otvara dva šira problema; jedan je uređenje stare gradske jezgre koje skupa s pravilnikom čekamo kao Godota, a drugi je pozicija struke i uopće korištenje ljudskih resursa u svrhu pričanja turističke priče. Direktorica TZ-a Makarska Hloverka Novak Srzić kaže kako su efekt postigli. Efekt je bilo fotografiranje uz suncokrete:
- Rekli su mi u "Briškuli" kako im je pao promet jer se turisti stalno odlaze fotografirati i raditi selfije u Kalalargu. Ovo je bio svojevrsni eksperiment u trendu s neobičnim instalacijama u svijetu. Kišobrane nismo htjeli staviti i izabrali smo cvijeće. Slažem se s kritičarima da plastično cvijeće nije najbolje rješenje, ali živo nismo mogli. Živo smo unijeli kroz pitare lani, a planiramo i dogodine postaviti pitare s cvijećem po svim malim kalama koje vode do Kalalarge. Osim toga, ova se instalacija može lako ukloniti, a dogodine možemo staviti nešto drugo. Možda budu i tiramole - kaže Hloverka Novak Srzić.
Kišobrani u Londonu
Instalaciju je radila Zrinka Roso, vlasnica trgovačkog objekta "Roso", inače supruga Ivana Rose koji je na neki način idejni začetnik Božićnoga grada. Cijena je, kaže Novak Srzić, beznačajna, no u ovoj priči nije ni sporna. Iz odgovora Novak Srzić vidi se dosta toga. Osim dobre namjere i neospornog efekta "lokacije za selfi", jasno je da se nije konzultiralo nikoga od arhitekata, umjetnika, dizajnera, stručnjaka za marketing, jer da jest, bez sumnje bi se iznjedrila neka autentičnija priča. Tako kaže i Duje Medić, slikar-grafičar, koji kaže da je ideja bespotrebno kopipejstana:
- Iako je gostima sigurno zanimljivo, trebalo je konzultirati arhitekte i umjetnike bez obzira što se radi o kratkoročnoj intervenciji u prostoru. Oni bi se potrudili da se dobije nešto originalno i po mogućnosti vezano uz našu kulturu. No u svakom slučaju treba voditi računa o estetskim kriterijima - komentira Duje Medić.
Arhitektica Petra Visković nije a priori protiv instalacije; čini se zapravo da nitko od sugovornika nije a priori protiv. Nije ni protiv modernih rješenja, dapače:
- Imam dojam da je netko vidio slične instalacije vani i samo prenio bez promišljanja u naš prostor. U Londonu su primjerice kišobrani, ali kišobrani itekako imaju veze s Londonom. Ovo ne. Ja jesam za igranje sa suvremenim izričajem, dapače, uvjerenja sam da živimo u 21. stoljeću i u skladu s time trebamo promišljati i prostor... Što s tiče same izvedbe, po meni je loša, a plastiku inače prezirem. To je trebao osmisliti netko stručan, da se čak ide na neki vizualni identitet, da li kroz pozivni natječaj ili tako nešto, nebitno - kaže Visković.
Bez ikakva plana
Modna dizajnerica Marina Obradović, koja ima i radnju u Kalalargi, kaže da je njezina prva reakcija bila negativna:
- Ne u smislu da nam to ne treba, nego da stara jezgra nema plana i da stalno svjedočimo nekakvim halo efektima. I nije tu uopće samo stvar autentičnosti, nego sustavnog pristupa koji izostaje. Međutim, moram reći kad sam danas prošla, imala sam pozitivnu emociju i to valjda i jest bila svrha. Instalacija nesumnjivo stvara ugodu, simpatična je, i u osnovi takvih stvari treba biti na svakom koraku. Ono što mene muči jest da već godinama radim u Kalalargi i nemamo nikakvog plana, sve je stvar inicijative privatnika koji osmišljavaju (svoj) prostor. Umjesto da Kalalarga bude centar grada, da se teži tome da bude pitoreskno i živopisno uređena kao, na primjer, jezgra u Trogiru ili Korčuli, kod nas je centar smješten na plaži... Sama instalacija je očito uspjela, jer kič provjereno udara na najsigurnije emocije - komentirala je Marina Obradović.
Akademska slikarica Ivana Glibota Pandžić poput ostalih sugovornika nije protiv suncokreta:
- Meni osobno nije toliko estetski i vizualno loše. Više mi smeta žičana konstrukcija koja je dosta upadljiva. Plastično cvijeće, pa što? Kala je živnula, i nemam ništa protiv. Veći mi je problem izložena roba na stalcima po ulici, to bi se trebalo riješiti. Je li se moglo naći bolje rješenje, sasvim sigurno jest. Tiramole, mobili u obliku riba i životinja iz podmorja...
Stari zanati
Da treba izaći iz okvira, a ljudi na vodećim funkcijama moraju znati kako je dvoje ljudi pametnije od jednoga, smatra Jakša Medić, direktor Hotela Baška Voda. Zvali smo ga ne samo kao hotelijera, nego direktora grupe hotela koji se nastoje brendirati na tržištu, svaki sa svojom pričom. Koja se priča treba pričati u Kalalargi i je li bolje ikakva priča za turiste nego nikakva?
- Makarska ima široku bazu ljudi s različitih područja, i svaki sa svog aspekta može doprinijeti vizualnom identitetu. Pa Makarska nije selo da joj se događaju slučajne instalacije ili intervencije u prostoru! Kalalarga je po meni izvrstan potencijal Makarske, ona je praktički duša grada koja posljednjih godina doživljava nekakvu transformaciju. Šarm Kalalarge trebaju činiti i stari zanati, obrti, koje treba stimulirati nižom cijenom najamnina. Hloverka je gradska cura koja je došla iz Zagreba i ona kuži grad, pohvaljujem njenu ideju s oživljavanjem đardina. Takvim iskoracima trebamo težiti - smatra Medić.
Marina Josipović, direktorica hotela "Park", kaže kako nije vidjela uživo, pa njezina sugestija ide na izbor cvijeća. Mogla je, kaže, biti lavanda...
- No, dobro je da se nešto ukrasilo, da se izazovu pozitivne reakcije, nekako mi je žao da se ide samo na kritiziranje jer, budimo realni, TZ Makarska ipak radi i ima neke projekte. Da se moglo konzultirati stručnjake, jest, imamo umjetnika koji bi dali svoje ideje koje bi se dale komercijalizirati. Čak i neki marketinški stručnjak bi mogao dati idejno rješenje - reći će Josipović.