Dalmacija Split županija

Sto čuda u kaštelu

Gospodar prstenova u Biokovu: naši vodiči poveli su nas u fascinantan đir, vidjeli smo neotkriveno blago i povijesne senzacije; Nakon ulaska kroz drvena vrata ostali smo zaprepašteni!

Sto čuda u kaštelu
Namjena Kaštela u XVII. stoljeću bila je za obranu i sklonište za stanovnike i stoku, moguće čak i mještana Makarske, a na pročelju na svim su etežama puškarnice i manji mašikul za izbacivanje vrućeg ulja i kamenja

U podnožju Biokova, u Kotišini, niti dva kilometra udaljenom selu od Makarske – ali oštro uzbrdo – ispisuju se, bolje rečeno, iskopavaju se i obnavljaju nepoznati dijelovi povijesti makarskog grada.

Arheolozi, djelatnici Razvojne agencije "Mara", svećenstvo, turistički djelatnici, botaničari, ekolozi, naravno i građevinski radnici, ujedinili su se kako bi uz pomoć razvojnih fondova Europske unije obnovili prevrijedan dio makarske baštine.

Riječ je o Velikom kaštelu, nevjerojatnoj tvrđavi utisnutoj u ogromnu špilju, srednjovjekovnoj crkvi svetoga Martina, te crkvi svetoga Ante u Kotišini.

Projekt se službeno zove "Revitalizacija kulturno-povijesne baštine zaseoka Kotišina", a iz strukturnih i investicijskih fondova EU-a financiran je s 14,7 milijuna kuna, od čega je 12,5 milijuna bespovratnih sredstava.

- Komponente programa osmišljene su tako da osiguravaju integralnu turističku ponudu koja drastično preusmjerava dosadašnji tip turizma Makarske – izvan obalnog pojasa uz sadržaje zasnovane na kulturnoj i prirodnoj baštini te sinergiji turizma i lokalnih sistema proizvodnje.

Interpretacijski centar Veliki kaštel povezan je s uređenjem poučnih staza i obnovom crkve svetog Martina, a zajedno su osmišljene idejnim muzeološko-muzeografskim i multimedijalnim projektom.

Kulturna baština i etno-botanika čine nosive teme ovih postava koji osiguravaju mogućnost cjelodnevnog ili poludnevnog boravka u Kotišini – objašnjava Lidija Vukadin Vranješ, ravnateljica makarske razvojne agencije "Mara", dajući nam osnovne smjernice prije nego što se zaputimo do ova tri lokaliteta.

Ključna prekretnica

Kotišina i čitavo Podbiokovlje, podsjeća ravnateljica, tijekom posljednjih pola stoljeća doživjeli su depopulaciju, ekonomsko propadanje, urušavanje kulturne baštine i manjak turističke aktivnosti, pa bi ovaj projekt bio ključna prekretnica za preusmjeravanje žarišta turističke ponude izvan obalnog pojasa, koji je pod velikim pritiskom.

U projektu sudjeluju brojne institucije: uz "Maru" još i Grad Makarska, Gradski muzej, Gradska galerija, Gradska knjižnica, Turistička zajednica, Park prirode Biokovo, Botanički vrt, župa sv. Marka, Konzervatorski odjel u Splitu, multimedijski stručnjaci i lokalno stanovništvo.

Za konzervatorski nadzor na Velikom kaštelu i crkvi sv. Ante imenovana je Anita Gamulin, a na crkvi sv. Martina Elza Jelić Buljan, dok arheološka istraživanja prati Silva Kukoč. Projektantica glavnog projekta Velikog kaštela, kao i crkve sv. Martina je Vlasta Marčić.

A i naših je vodiča puno, uz ravnateljicu Lidiju tu je i msgr. Pavao Banić, župnik katedrale svetoga Marka, a pridružuje nam se i kapelan don Ante Kelava, te arheolog Marinko Tomasović, ravnatelj Gradskog muzeja, čiji je zadatak omogućiti nam "zaron" do najdubljih slojeva povijesti ove podbiokovske fortifikacijske i sakralne transverzale.

Počinjemo od hladovine oko crkve svetoga Ante; današnja je podignuta u prvim godinama XX. stoljeća, ali su arheološki radovi otkrili ono što dokumenti potvrđuju - spominje se u izvorima osmanskog vremena 1667. i 1672., a na vanjskoj strani apside je latinski natpis o posveti crkve 1681. godine za vrijeme makarskog biskupa fra Marijana Lišnjića.

- Današnja crkva prava je neohistoricistička ljepotica, dominira ovim krajem, a istraživanja su pokazala ostatke ranije crkve. Vjerojatno je riječ o temeljima gradnje iz sredine XVII. stoljeća te onima iz njezine obnove iz druge polovine XVIII. stoljeća.

Zanimljiv je prostor ispred crkve, šematorij, kojem predstoji istraživanje, a prema zapisu s vizitacije 1878. godine biskup je podijelio odrješenje za pokojne kod crkve sv. Ante, što bi značilo da je ondje bilo groblje.

U Kotišini se spominju čak tri groblja, ovdje kod sv. Ante, kod sv. Martina, a predaja govori i o groblju kod crkve sv. Andrije – pojašnjava Marinko Tomasović, voditelj arheoloških istraživanja, a namjera je, dodaje ravnateljica Vukadin Vranješ, da se ondje uredi pozornica na otvorenom za kulturna događanja.

U hladu stijene

Don Pave nas uvodi u crkvu u kojoj se našlo staro popločanje te nas vodi iza oltara kako bi nam pokazao stari kip svetoga Ante, lijepi starinski rad domaćeg umjetnika koji će nakon uređenja crkve postaviti na glavnom oltaru.

Naša mala ekspedicija kreće do prave povijesne senzacije Podbiokovlja, utvrde pod imenom Veliki kaštel.

I prije su ljudi znali za nju, kaštel je izgrađen sredinom sedamnaestog stoljeća u vrijeme Kandijskog rata, no do ove obnove bio je urušen i opasan za obilazak. Premda se izvana čini malen, nakon što ulazimo kroz drvena vrata ostajemo zaprepašteni!

S puta se vidi zapravo samo kamenom zidano oplošje i krovovi, ali kad smo ušli, shvaćamo kako je to samo maleni dio građevine koja je zapravo obzidana velika špilja na pet etaža! U interijeru je postavljeno drveno stubište, a ukupna visina pet etaža je čak petnaest metara! Ugodne, stabilne temperature, koju hladi živa biokovska stijena.

- Prema arheološkim nalazima pećina u kaštelu korištena je još u brončanom dobu, u drugom tisućljeću prije Krista. Vjerojatno bi bila i ranije u upotrebi jer je smještena na iznimno pogodnom položaju, ali pretpostavljam da je neki davni potres odvalio stijenu koja je štitila ulaz u pećinu, pa je nastanjena tek kad je uočen procijep.

Njezina namjena u XVII. stoljeću bila je za obranu i sklonište za stanovnike i stoku, moguće čak i mještana Makarske, a na pročelju kaštela na svim su etežama puškarnice i manji mašikul za izbacivanje vrućeg ulja i kamenja.

U prizemlju donjeg dijela utvrde novija su lučno nadsvođena vrata s kamenim nadvojem, a kaštel je bio dobro skriven predziđem, čiji su ruševni ostaci još sačuvani. Utvrda je imala jednostrešni krov koji nije sačuvan, a bio je pokriven kamenim pločama – opisuje nam arheolog Tomasović.

U obnovljenom Velikom kaštelu planira se razvoj multimedijskog sadržaja, odnosno interpretacijskog centra za posjetitelje, a služit će očuvanju, prezentiranju i interpretaciji kulturne i prirodne baštine sela Kotišina. Uz to, kroz obuhvat ovog projekta vodi Botanička staza fra Jure Radića, pa posjetitelji već putem mogu uživati u mirisima aromatičnog biokovskog bilja.

Edukacijska točka

- Interaktivni postav centra podijeljen je na tri teme: arheologija, etnologija i prirodna baština. Izložit će se arheološki eksponati pronađeni na ovom lokalitetu, etnološki predmeti i priča, koji opisuju način i stil življenja stanovništva, s posebnim naglaskom na povezanost ljudi i prirode.

Dio centra bit će posvećen prirodnoj baštini i fenomenu velike biljne raznolikosti na širem lokalnom području. Kroz program stalnih i privremenih postava te edukativnih radionica, korisnici će na jednom mjestu dobivati nova saznanja o kulturnoj i prirodnoj baštini.

S obzirom na to da na makarskom području ne postoji niti jedna baštinska ustanova državnog i lokalno-regionalnog značaja i inovativne tehnologije, interpretacijski centar u Velikom kaštelu bit će glavna edukacijska točka šireg lokalnog područja – ističe ravnateljica Lidija Vukašin Vranješ.

Projekt postava činit će i neki sasvim neobični sadržaji, poput žive fasade – projicirane animacije koja će noću privlačiti posjetitelje, model hrasta crnike u središnjem dijelu prostorije s interaktivnim ekranom, audioigrica "Zvukovi Biokova" sa zvukovima stočnih zvonaca, cvrčaka, ptica, kiše, zvukovi špilje, modeli spiljskih životinja, tkalački stan, stol fra Jure Radića, osnivača botaničkog vrta u Kotišini, herbarij s mirisima biljaka, visinski presjek Biokova, narodna medicina...

Sto čuda u kaštelu koji je sam jedno čudo pučke fortifikacijske arhitekture sljubljene s prirodom!

Slijedi put do sakralnog bisera makarskog kraja, srednjovjekovne crkve svetoga Martina. A tamo smo ispraćeni gadnim upozorenjima – čuvajte se zmija. Stoga vodstvo prepuštamo don Pavi, poljičkom sinu iz Doca Donjega na Mosoru, on zna sa zmijama. Od Velikog kaštela do Svetoga Martina je oko kilometar puta po kamenjaru, užarenom, sa sedamsto stupnjeva u zraku i predivnom pogledu na more.

- Don Pave, ima li zmija?

- Nema!

- Kako nema, svi nas plaše da je krcato.

- A ja ti kažen da nijednu nećeš vidit!

Pa tko nakon ovakve utjehe ne bi krenuo, a don Pave grabi sa svojih sedamdeset i sedam godišta po biokovskom kozjem putu kao mladac.

Uništio je potres

- Svake godine ti ja nakon odrišenja kod Svetoga Ante na Dan mrtvih krenem sam samcat do Svetoga Martina na staro groblje, podilit i njima odrišenje. I bi mi žao gledat tu lipu, staru crkvu koju je 1962., kad je bio potres, pogodila velika stina. Pogodila je posrid sride, cilu je srušila.

I mislim se: pa svuda se grade i obnavljaju crkve, a ovu našu drevnu baštinu nitko ni da spomene. Godinama sam pokušavao, čak smo dobili od Ministarstva kulture 70 tisuća kuna, ali to je bilo dovoljno samo za projektnu dokumentaciju.

Kad je Lidija započela s ovim projektom, pitala me i za Svetoga Martina, a ja sam od srca prihvatio, baš mi je bilo drago. Zato sad kad je vidim ovako obnovljenu, srce mi je ovoliko – sretan je don Pave i gazi, gazi po onoj vrućini u svećeničkoj crnini, a mi za njim lipšemo, u svakome hladu se odmaramo. Pitam se pa je li bila potriba mještanima graditi crkvu i groblje tako daleko od sela... A on se baš oraspoložio:

- Vidiš, za moga vakta u Makarskoj, a došao sam za župnika 2001. godine, pod krov su stavljeni župna kuća, kuća časnih sestara, Sveti Ante, Sveti Martin, te kapela svetoga Ante i Sveti Ivan Krstitelj u obližnjemu Makru - i njega ćemo obić, taman traju radovi – oraspoložio se don Pave na čelu kolone.

- A don Pave, koliko blagoslova imate u Kotišini i Makru, dva drevna podbiokovska sela?

- Malo, malo, po jedan u svakome. Sve se to raselilo, iako kad prolaziš vidiš da su kuće obnovljene na svakome koraku. To je većinom sve za turizam, a ljudi se skupe kad su patroni sela i Dušni dan, bude ih i stotinjak. Evo nas, jelda da nije bilo daleko...

Stižemo pred obnovljenu crkvu svetoga Martina, koja sada izgleda kao nova, a don Pave uhvati konop pa veselo zvoni, jer na preslici je i novo zvono:

- Nek se čuje da će se u Svetome Martinu opet reć misa!

Dom obitelji Perica

Vodi nas u unutrašnjost, u čijem je podu nađeno desetak grobova, pokazuje nam oltarnu menzu koja je bila puknuta popola, a sada je sastavljena. Radovi na popločanju okolo crkve još traju:

- Vidiš, mi smo došli bez tereta po ovoj stazi i vrućini, a radnici sve nose na ruke do ovde. Nije im lako – upozorava don Pave i napominje:

- Obilježje hrvatskih katolika po kojem su prepoznatljivi na vjerskim skupovima u cijelome svijetu su pjesme "Rajska djevo Kraljice Hrvata" i "Do nebesa nek se ori". A pomalo se zaboravilo da je obje te pjesme napisao isusovac o. Petar Perica, kojeg su komunisti ubili na Daksi kod Dubrovnika i koji je rodom baš iz Kotišine, evo mu ovdje obiteljska grobnica. I po tome su Kotišina i njezin Sveti Martin poznati – kaže.

 

Sv. Martin je 'vučji svetac'

Arheolog Marinko Tomasović dugo se bavi kotiškim Svetim Martinom i smatra ga izuzetno vrijednom crkvom:

- Sveti Martin je jedina netaknuta srednjovjekovna crkva na makarskom području, a stilski osim kasnoromaničkih ima i elemenata rane gotike, te bismo njezinu gradnju mogli smjestiti u XIV. stoljeće. Kotišina se kao selo spominje 1434. u Kreševskoj povelji Jurja Gojsalića.

Ono što me svakako okupiralo jest i kult svetoga Martina u ovom kraju, zbog čega je ova crkva posvećena baš tom kršćanskom svecu, a zanimljivo je da je najbliža crkva s istim titularom udaljena tek dva kilometra i nalazi se u Tučepima.

Što je sveti Martin značio za ovaj prostor od Cetine do Neretve, koji se u ranom srednjem vijeku nazivao Paganija, nepokršteni prostor – pita se arheolog Tomasović te vjeruje da je na tragu rješenja ove zagonetke.

- Sveti Martin po svojim hagiografskim elementima, osim što je poznat kao zaštitnik siromašnih i svetac milosrđa, štovan i kao zaštitnik od vukova, takozvani 'vučji svetac'. U Kotišini je, napominjem, u svibnju 1749. zabilježena najezda vukova koji su dva dana klali ovce i nisu se dali potjerati, a potom su se spustili i u Makarsku. Pored toga je i zaštitnik od zmija.

U Dragoviji u župi Vid u neretvanskom kraju postoji tzv. 'Vučji dan', kad svećenik 'zaklinje' vukove uoči Spasova, a to vam zna i don Pave, jer je bio župnik Vida.

Naša poznata filologinja dr. Antonija Zaradija Kiš s Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu zainteresirana je za svetomartinsku tradiciju o kojoj pričam i našu crkvu bismo uklopili u kulturni itinerar Vijeća Europe: Sv. Martin, Europljanin, zajednička vrijednost, čije je obilježje Stopa sv. Martina. Ovo će nam mjesto, siguran sam, još pričati o povijesti makarskog kraja, nije to nipošto zaključeno poglavlje – uvjeren je arheolog Tomasović.

 

Naslovnica Split županija