Ustavni sud donio je pravomoćno rješenje prema kojemu se Šime Špika i nasljednici njegovih dvojice pokojnih stričeva Ante i Marina više nemaju pravo žaliti na visinu naknade koja im je određena za imovinu konfisciranu za vrijeme bivše Jugoslavije.
Prema odluci Ministarstva financija, radi se o ukupno 204,40 eura, ili oko 1509 kuna, za 2421 četvorni metar zemljišta koje se nalazi na jednoj od najatraktivnijih lokacija u Segetu Donjem, uz more, u neposrednoj blizini hotela "Medena", gdje danas djeluju odmaralište i autokamp u vlasništvu tvrtke "Kamp Seget".
– Kada se taj ukupni iznos podijeli na tri dijela, ispada da bi svaki od nas trebao dobiti po 68 eura, ili 503 kune, a da kvadrat zemljišta vrijedi 44 lipe – izračunao je Šime Špika.
Da apsurd bude još veći, naš sugovornik podsjeća kako je to gotovo upola manja svota od one koja im je ponuđena početkom 90-ih godina, kada su se prvi put žalili Službi za imovinskopravne poslove pri ispostavi Ureda državne uprave u Trogiru, a iznosila je 1987,66 kuna. U tadašnjem rješenju stajalo je, kaže, kako bi im se ta naknada za oduzeto zemljište trebala isplaćivati 20 godina u jednakim polugodišnjim obrocima, što je trebalo iznositi 49,90 kuna.
– Stvarna vrijednost građevinskog zemljišta na toj lokaciji trenutačno se kreće oko 500 eura po kvadratu. E, pa sad vidite kako smo preveslani za milijunski iznos. Budući da se radi o sramotnoj naknadi, novac nismo tada uzeli, nego smo nastavili s pisanjem žalbi. Napisali smo ih na desetke, a rezultat toga je spomenuta odluka Ustavnog suda, koja nam je stigla ovih dana, a prema kojoj više nemamo pravo na žalbe. Ovaj iznos trebao bi ući u Guinnessovu knjigu rekorda, jer sam duboko uvjeren da nigdje na svijetu metar četvorni zemljišta ne vrijedi samo 44 lipe – ogorčeno će Špika, koji dodaje:
– To me je toliko pogodilo da uopće ne spavam. Sramota me je iti spomenuti te 503 kune, a kamoli ih uzeti. To je poniženje do boli. Nikako se ne mogu pomiriti s tom odlukom, a ne znam što još poduzeti kako bi se ta nepravda ispravila. Razmišljam jedino o žalbi Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Kada su 1951. godine mome djedu Šimunu došli na zemljište da ga oduzmu, oficir JNA mu je u sljepoočnicu uperio pištolj i kazao mu da će ga ubiti na njegovoj zemlji ako se usprotivi. Nažalost, ovi danas su potegli taj obarač.
Naš sugovornik tvrdi kako mu se svaki put kada prođe pokraj kampa srce stegne. Naime, veli da je njegova obitelj živjela od te zemlje, pri čemu je na većem dijelu parcele bilo zasađeno 700 trsova loze te 45 stabala badema i desetak velikih smokava.
– Sva ta imovina navedena je i u rješenju Kotarske komisije koja je izvršila eksproprijaciju. Zemlja nam je oduzeta za vojne potrebe, pa su tamo najprije bili vojni objekti, nakon čega je kompleks početkom Domovinskog rata i odlaskom JNA pretvoren u odmaralište i autokamp. Dok se netko danas tamo bogati, nama ostaje krpati kraj s krajem i boriti se s nepravdom koja nam je nanesena – zaključuje Šime Špika.