Dalmacija Split županija

Ivankin soparnik

Doznali smo u čemu je tajna glasovitog poljičkog specijaliteta: 'Vidite ga kako je lip, rumen, provajte! I Slavonci poste s njim, šaljem im ga autobusom'

Ivankin soparnik

Tajna dobrog soparnika je u blitvi, što je starija, to je bolja, a svaki list se treba gledat prije križanja jer može bit mušica, baja, puž...

Za vrijeme korizme gospođi Ivanki Radmilo iz Gata mobitel ne prestaje zvoniti.

Glasoviti poljički soparnik postao je tražen specijalitet, pa se gotovo svakodnevno iz njezina obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva na predjelu Smovo, kao i ostalih desetak gatskih OPG-ova, nadaleko poznatih po sjajnoj recepturi, ova nekad težačka hrana razvozi automobilima do naručitelja.

- Navala je, za petak najviše. Narudžbe se moraju odbijat jer ih je toliko da ne moreš pripavit sve, ako ćeš soparnik radit kako se radi. Ako ćete vi nešto zbrljat, onda može. Ali mi u selu pazimo kako se on radi, ulažemo puno ljubavi i truda oko svakog. Najviše narudžbi ide na Veliki petak. Ima dana kad mi stigne i do 200 narudžbi, al priko 40 ne primam i to za dva dana. Dođu mi dvi ćeri pa mi pomognu. Inače ne bi mogla sama. Ujutro se triba rano dignit i kasno leć. To je dizanje u 3 ujutro, a legne se u ponoć. Nema tu nekog odmora, ni liganja - govori nam gospođa Ivanka, pokazujući kako se priprema soparnik, od valjanja tijesta, pečenja ispod žerave, do zadnje faze kada se maže maslinovim uljem i lukom i reže na poseban način, na rombove.

Soparnik je karakteristično poljičko jelo koje se jede na Badnjak, u korizmi, na Veliki petak, a ne treba zanemariti ni tradiciju "zeljavog četvrtka" u dijelu Dalmatinske zagore i Istre, kada se postilo uz zelje, odnosno kupus, blitvu, divlje zeljasto bilje...

- Naučila sam ga radit od mame dok sam bila mala. Radila ga je ona uvik za velike prigode, za post, Božić, Uskrs, Veliku Gospu, a sad se soparnik radi skoro svaki dan, za svaku prigodu. Danas vam nema fešte bez soparnika, nema veselja, krštenja, rođendana, pa ni dičjeg bez soparnika. I onda kad ga nema, na fešti kažu "ah nije bilo soparnika", kao da ničeg nema, a ne kažu da nije bilo pršuta - govori nam dok brzim pokretima ruke vadi soparnik iz luga. Uzme metlicu pa ga očisti

- Mi smo ljudi u lugu. Zato smo malo čađavi. Bez luga ne bi valjalo, ka ni bez tučenog luka - dodaje dok čisti lug.

- Još malo ulja i luka i bit će za pet. Vidi ga kako je lip, rumen, provajte! Meni ga je više dosta. Nije te briga za njega. Prođe i po par dana da ga ne okusin - kaže Ivanka, šaljući muža u Lovreć s jednom narudžbom. Na policama čeka spremno još desetak soparnika. Sve će to iz Gata na sve strane svijeta.

- Naručuju sa svih strana. Šaljem u Zagreb, Slavoniju, Zadar, Dubrovnik, po ciloj Dalmaciji, što autom, što autobusom. Slavonci ga strašno vole. I stranci. Oni bi se udavili u njemu - kaže. Otkriva nam da je tajna dobrog soparnika u blitvi. Oko nje je najviše posla. Ka i oko pruća koje treba bit spremno za loženje vatre.

- Blitva se mora ubrat, oprat iz dvi, tri vode, a svaki list se treba gledat prije križanja jer može bit mušica, baja, puž... Nikad ne znate u vrtu šta ima. Blitva se onda dobro pogleda s jedne i druge strane i onda se slaže za rizanje. Naravno, što je blitva starija, to je bolja - objašnjava nam dok priprema novi soparnik.

- Nema vam tu odmora. Malo stanem, naložin vatru i odma idem radit. Dok je vruć komin nema puno odmora - govori nam u dahu, ne stajući s pripremom ovog poznatog poljičkog specijaliteta.

 

Naslovnica Split županija