Stisla se Čelina u njedrima Omiške Dinare, pa odoljeva i burama i neverama kroz stoljeća. Kamene kuće su u toplini odgojile generacije Čeli'jana, a životi ih potom rasuli širom zemaljske balote. Danas u tom pitoresknom selu ima svega desetak stalnih stanara, dok ostali tek ljeti ispune pjesmom rodnu grudu.
Kako bi se novije generacije povezale i kako ne bi zaboravile od kuda su - ovog se vikenda okupila velika grupa žena iz Čeline. Od starijih do najmlađih. Od zapada do istoka sela. Sve redom Kovačića roda.
- Nediljon se na guvnu igralo na balote, a žene bi se sredile i zajedno, šotobraco, šetale. Sve je uvik bilo puno pisme i veselja, jako smo složni bili, kazuju nam starije Kovačića dame, koje se sjećaju odrastanja u Čelini, prije nego li se, turizmu hvala, većina "spustila" prema moru.
Pričale se priče o djetinjstvu kakvog više nema, o cvrčcima, o prvom televizoru na kojem se zajednički gledao Splitski festival, o Mušcu koji se 1948. udao u Čelinu, pa uz Kovačiće dodao još jedno i jedino starosjedilačko prezime. Naravno, i zapivalo se, kako je i red. A i obećalo kako će se cure naći opet zajedno.