'Vozi naše autopoduzeće autoputem, kad jedna putnica pita vozača “du ju hav a wi-fi”, a vozač volana koda sije žito i govori: 'Ajde mala sidi krviti dobro da i kočnice izdrže do Splita'.
Ovo je samo jedna od osebujnih anegdota iz autobusa Autopoduzeća Imotski, koje se proteklih dana nižu u Facebook grupi Imocki crnjaci. Administratori objave jednu, u komentarima osvane druga i svi umiru od smijeha do iduće objave, a sve su ovako u ovom điru. Da ne duljimo, evo ih još:
'Išla naša dva šofera za Osijek, jedan od njih je ima priležnicu sa kojom se trebao nać iza puta i popije viagru, viče mu ovaj drugi , A Bog te j*** di ćeš sa njim pokvari li se autobus?'
'Dok je vozio pok. Jure …. Vozi Jure kad čekaju na stanici dvije starije gospođe sa štakama….dobro jutro Jure... Jure odgovara dobro jutro…. a dokle će mažuretkinje?'
'Autobusni kolodvor Split dvi iljade i neke godine. Žega u autobusu Autopoduzeća Imocki, ulazi jedna "dama" i pita vozača(nepoznat):
- Koliko košta karta do Imockog za ovaj svinjac?
On će njoj, ni pe ni šes:
- 30 kuna po krmači.'
'Bilo je to vrući kolovoz davne osamdeset i osme. Jedna župa s područja Imocke krajine željno je iščekivala na Kamen mostu kada će doći imocki bus iz Vranvurta s kipom sv.Ante kojega je poslala naša emigracija koja je tada tamo obitavala.
Eto ti oko pet i petnest po onom čelopeku autobusa. Župnik sav sritan kao i svita naroda koja je okupila da i oni vide kip sv.Ante. Šofer otvara kabinu i daje ogromnu kutiju s kipom unutra župniku.
Kada je župnik izvadio kip poviče: " Ajme Gospe moja sveton Anti nam fale dva prsta na ruci"
A šofer mrtav ladan odgovori: " Ajde pratre krviti nebi da će klavir svirat "'.