Može li Dalmatinska zagora postati hrvatska Toskana? Turistima više nisu dovoljni sunce i more, evo kojim adutima splitsko zaleđe mami goste iz cijeloga svijeta

Zagorski dio Splitsko-dalmatinske županije pokušava za sebe očenuti bar mali dio turističkog kolača. Pomaci su spori, daleko su od realnih mogućnosti, ali ipak iz godine u godinu sve veći.

Prepoznali su to i u Hrvatskoj turističkoj zajednici. Pa su prostor koji omeđuju Vrgorac, Imotska i Cetinska krajina, Dugopolje i Klis za 2018. godinu proglasili najuspješnijom destinacijom ruralnog turizma u državi. Godinu prije ta ista destinacija bila je u finalnoj borbi za to prestižno priznanje.

U prošloj godini, opća je ocjena, Dalmatinska zagora zasluženo je preuzela primat kada je u pitanju ruralni turizam u Hrvatskoj. I to kao, još uvijek, destinacija neistražene ljepote.

Vodeći hrvatski turistički poslenici davno su shvatili kako more i sunce, kojim obiluje hrvatsko priobalje, nisu više dostatna ponuda sve izbirljivijoj turističkoj klijenteli.

U nedalekom okruženju, kod susjeda primjer nadogradnje na more i sunce je prostor Toskane, a u Hrvatskoj unutrašnjost Istre.

S time da zagorski dio srednjodalmatinske županije – prostor gradova Sinja, Trilja, Imotskog, Vrgorca i Vrlike i općina Dugopolje i Klis – obiluje bogatstvom povijesno-kulturne baštine i još neistraženih, gotovo djevičanskih prirodnih ljepota kakve su kraška polja okružena planinama i ukrašena biserno čistim rijekama i jezerima.

Turistički znalci taj prostor drže bogomdanim za avanturiste koji uz to žele uživati u autohtonoj kuhinji.

Na ovom prostoru izrasla je i ukorijenila se tradicijska baština koju je kao iznimnu vrijednost prepoznao i svijet te ju je zaštitio kroz UNESCO: klapsko pjevanje, nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore, ojkanje s istog područja, Sinjsku alku i stećke.

Komparativne prednosti Dalmatinske zagore kao destinacije ruralnog turizma jesu udaljenost od svega pola sata vožnje automobilom od zračne luke Split i glavnih obalnih turističkih destinacija poput Splita, Makarske i Trogira.

Cijela Dalmatinska zagora odlično je cestovno povezana s državnim cestama i Dalmatinom. Od javne turističke infrastrukture svakako su spomena vrijedne MEDPATHS staze. U Sinju su tri biciklističke i dvije trekking staze ukupne dužine 145 kilometara.

Triljani su izgradili jednu vinsku, pet biciklističkih i dvije trekking staze ukupne dužine 126 kilometara, a Vrličani tri biciklističke, četiri planinarske i jednu pješačku stazu ukupne dužine 131 kilometar. Posebno je označena hodočasnička staza nazvana Staza Gospi Sinjskoj u dužini od 148 kilometara, a koja povezuje Solin, Sinj, Livno, Tomislavgrad i Ramu.

Tu su još Veslački kamp u Garjaku, pješačka tematska staza Rimska cesta, šetnice oko Modrog i Crvenog jezera s vidikovcima, a u tijeku je uređenje novih tematskih staza oko jezera Peruča te na područjima Dugopolja, Imotskog, Klisa, Sinja, Trilja, Vrgorca i Vrlike.

Dalmatinska zagora kao turistička destinacija još uvijek ima skromne smještajne kapacitete: 707 kreveta u 6 hotela od kojih je 5 s 3 i jedan s 4 zvjezdice, 11 ležajeva u jedinom hostelu, 32 smještajne jedinice ima u jedinom kampu, u dva OPG-a nude 13 kreveta, a u još 360 objekata u domaćinstvima u ponudi je 2261 turistički ležaj.

O porastu govori podatak da je u 2017. godini u odnosu na godinu ranije broj smještajnih objekata povećan za 60 posto, a broj kreveta za 37 posto.

Pritom posebno treba istaknuti Imotsku krajinu u kojoj već ima više od 200 kuća za odmor s bazenima čija je popunjenost jednaka, a u pojedinim slučajevima i veća od popunjenosti hotela uz obalu i na otocima.

Kroz 2017. godinu destinacija Dalmatinska zagora evidentirala je 84.100 dolazaka turista koji su ostvarili 204.973 noćenja. U odnosu na godinu ranije broj dolazaka povećan je za 61 posto, a broj noćenja za 44 posto. Od stranih gostiju, koji prevladavaju, najbrojniji su Nijemci, slijede ih Korejci, a iza njih su Poljaci pa Španjolci.

Gostima su na raspolaganju 54 restorana, 8 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i pet vinarija. Sve navedeno uistinu je velik potencijal da turizam kao grana privređivanja i u Dalmatinskoj zagori zauzme pripadajuće mjesto i da kao takav, možda kao posljednji vlak, pridonese zaustavljanju demografskog pustošenja Zagore.

Jer ako se nastavi trend iseljavanja, turisti neće imati komu dolaziti niti će ih imati tko 'dočikati'. Zato priznanje Dalmatinskoj zagori kao vodećoj destinaciji ruralnog turizma u zemlji za 2018. godinu valja shvatiti i kao demografski poticaj koji je tom gospodarski nerazvijenom prostoru najpotrebniji.